.

Danas je sve u prolaznosti, prolazni ljudi, prolazna mjesta, prolazne pjesme, prolazne knjige. Cijeni se nepamtljivo, ono što s bezbrižnošću zaboravljamo. Bitno je omalovažavanje, bitno je ruganje, bitno je ono nebitno. Ljepota ne dolazi u malim stvarima, a stvari nikad ne mogu biti dovoljno velike. Volimo kad je nešto lako. Osvajanja nisu više zanimljiva, ne uspinjemo se na vrhove, ne zanima nas znanje.

Ja bih kišu. Pošaljite mi kišu molim vas. Pošaljite sa njom jednog Enisa, pošaljite još stotine Enisa. Neka na govornici stoji još milijarda Enisa i jasno i glasno ostave poruku mira. Pošaljite mi kišu i još stotine prilika za govor ljubavi. Pošaljite još stotine Enisa čije srce nagriza nepravda a svakodnevnicu nemar, nehat i nerad. Pošaljite mi kišu a sa njom svakog Enisa koji drži do svog susjeda i prijatelja, čiji će se glas o zaštiti svakog našeg djeteta prolomiti ovim nebom i ucrtati i u zvijezde.

Naša tradicija, običaji i kultura na koje se ponosimo a prepuštamo zaboravu. Mislim da se ljuti svaka naša narodna nošnja ali nam to neće priznati. Krivo je starinama što smo ih bacili po strani i upustili se u novu avanturu života na koju i nismo baš izričito ponosni.

Ima li većeg zla od rata koji je zavladao svijetom? Ima li veće pošasti od mržnje koja je zavladala među ljudima? I tako smo dozvolili zlu i pošastima da se proguraju do zadnje stepenice i triumfiraju nad nama. Zašto ti je to čudno čovječe, odustao si od ljubavi i vjere.

KOLUMNA: Oni koji ostaju

Iza nas je još jedna zima i još stotine zaključanih vrata u Središnjoj Bosni. Ali vrijedi li o tome više pisati? Vrijedi li iznova spominjati spakirane stvari i djecu koja će već za nekoliko godina miješati maternji jezik s njemačkim, a dolazak na rodnu grudu bit će samo posjeta baki koja živi negdje daleko, osim ako se i baka ne odluči za Njemačku.

SDP-ovi dvostruki standardi

Politika nije etika. Malo koja stranka, ako uopće i postoji takva, se može pohvaliti da je principijelna, dosljedna i etična.

Mostar je kraj rata dočekao kao podijeljen grad. Nakon 1995. u gradu su paralelno tekla dva procesa, s jedne strane bila je gruba stvarnost na terenu koja se očitovala u činjenici da je većina stanovništva de facto podijeljen grad prihvatila kao trajno stanje, pa smo imali fenomen zamjene stanova iz istočnog za zapadni dio i obratno, gdje su ljudi u formalno jedinstvenom gradu mijenjali stan u “tuđem” dijelu grada za drugi, ponekad na samo par stotina metara zračne udaljenosti, samo da bi se našli na “svojoj” strani, među njima i neki istaknuti političari koji su se javno silno zalagali za jedinstveni grad, “kakav je nekad bio”.

Sljedećih 40 dana razdoblje je u kojem lideri Bošnjaka i Hrvata, Bakir Izetbegović i Dragan Čović umjesto međusobnih optuživanja trebaju pokazati političku mudrost, preuzeti odgovornost, sjesti razgovarati i postići hrvatsko-bošnjačkii dogovor o ključnim političkim pitanjima.

„Travnički vjesnik“ je pisao o brojnim i nekažnjenim zločinima nad povratnicima u Travnik u mjesecu veljači. Žalosno, ali slična situacija je i za mjesec ožujak kojeg također karakteriziraju nekažnjeni napadi na povratnike za željom sprječavanja povratka u Travnik.

Ako pogledaš u čovjeka i uočiš da se smije, jednostavno ćeš zaključiti da je sretan. Ako pak pogledaš u čovjeka i uočiš da plače, zaključit ćeš da je tužan i da ga vjerojatno nešto boli.

Stranica 5 od 10

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa