.

Čorjaci sa Brnjaka

Nakon svakog novog teksta, ostanemo oduševljeni koliko ljudi prati naš rad i kolikima se sviđaju teme koje obrađujemo na blogu www.poglednasredisnjubosnu.blogspot.ba Tako je bilo i sa prošlim tekstom o sjajnim folklorašima HKD Napredak iz Busovače.
 
U mnoštvu poruka i ideja o temama koje nam pristižu već duže vrijeme planiramo posjetiti općinu Kiseljak. Budući da se pokladni dani  bliže, a s njima i obilježavanje maskenbala u mnogim općinama središnje Bosne, smatrali smo kako bi bilo lijepo i  potrebno napisati jedan tekst o toj tradiciji koja se najduže obilježava baš na području općine Kiseljak, odnosno u naselju Brnjaci koje se nalazi u toj općini.
 
Tako smo u jedno zimsko predvečerje, u župnom uredu župe Kiseljak, poveli ugodan razgovor o višegodišnjoj tradiciji ovoga kraja. Razgovor smo obavili s ponosnim Kiseljačanima Anom Tolo Ivičević, Dejanom Štekićem i Draganom Kapetanovićem koji su rado sudjelovali u pisanju teksta. Ovaj tekst je ponešto drugačiji svojom formom: svatko je napisao svoj dio, poslao i to je zatim spojeno u jednu kvalitetnu cjelinu na, nadam se, način koji će se čitateljima svidjeti. Stoga, veliko hvala našem domaćinu, župniku fra Zoranu Vukoviću, Ani, Dejanu i Draganu na pomoći.
 
Prvi dio teksta, koji se Dejan potrudio napisati, donosi nam vrijedne informacije o povijesti općine Kiseljak, kao i o njenoj strateškoj važnosti danas.
 
Kada govorimo o današnjoj općini Kiseljak, moramo se vratiti na srednjovjekovnu župu Lepenica. Usprkos važnom središnjem položaju i agrikulturnim uvjetima, Župa spada među povijesno slabije ispitane regije u srednjovjekovnoj Bosni kada se radi o vremenu prije i poslije osvajanja Osmanlija. Stvarni razlog za nešto šire upoznavanje sa pravnim i kulturno-povijesnim prilikama u srednjovjekovnoj župi Lepenica leži u sadržaju nekoliko sačuvanih i dostupnih dragocjenih povijesnih vrela. Prije svega- to je povelja hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV izdata u Splitu 20. srpnja 1244.godine,  što se može smatrati rodnim listom župe Lepenica i  cijelog kraja što ga je obuhvaćala Župa u ta, čime je potvrđena i gradnja crkve u Rocilu, današnjem Rotilju. Najstariji je to pisani trag o postojanju Kiseljaka kao naseljenog mjesta, koji se čuva u dokumentima Arhiva BiH. Danas se na taj dan obilježava dan općine Kiseljak kao i blagdan Sv. Ilije proroka, također patron župe Kiseljak.
 
Zatim dokument Ahdnama što ju je izdao sultan Mehmed el Fatih, osvajač Bosne, 28. V. 1463. godine kustosu Bosne Srebrene, fra Anđelu Zvizdoviću  u Milodražu-ljetnikovcu bosankih kraljeva i vlastele koji je bio smješten u zapadnom djelu ove Župe, danas dio općine Kiseljak i dio katoličke župe Brestovsko. Međutim,  i pored toga nije bila predmetom značajnih znanstvenih izučavanja.
 
Na mjestu današnjeg grada vjerojatno je postojalo naselje u srednjem vijeku, o čemu govori prisutnost većeg broja srednjovjekovnih stećaka na širem i užem području.
 
Današnji Kiseljak je relativno mlado naselje, koje se razvilo zahvaljujući mnogim izvorištima mineralne vode (kiseljaka) duž cijele kotline, a koji uvjetuju razvoj mjesta kao turističkog i lječilišnog centra.
 
Poslije 2. svjetskog rata, Kiseljak izrasta u uređenije urbano središte te time postaje središte jedne relativno veće regije. Grade se komunalni kao i objekti javne službe, stambene zgrade, prometnice, a povećava se i eksploatacija mineralne vode.
 
Danas je Kiseljak još uvijek važna postaja na raskrižju živih puteva i samim tim značajno tranzitno sjecište.
Ono po čemu se Kiseljak danas ističe od drugih gradova u BiH je, prije svega, mineralna voda – kiseljak. Samo ime grada govori o važnosti ovog prirodnog fenomena. Još uvijek se točno ne zna kada su na prostorima današnjeg Kiseljaka šiknuli u vis prvi mlazovi mineralne vode i prirodnog ugljičnog dioksida, ali se zna da je više od sto godina,  nakon što je proučio sva mineralna vrela u BiH, dvorski savjetnik iz Beča- profesor doktor Ludwig- ustvrdio da je kiseljak iz Kiseljaka, s obzirom na sastav, vrhunska mineralna voda među europskim mineralnim vodama. Grad je po tome postao prepoznatljiv u zemlji, u svijetu i na tome gradi svoje razvojne i turističke planove.
 
 
No, kako sam u Kiseljak došao, prvenstveno,  čuti o poznatom slavlju u pokladne dane i na taj način približiti ljudima, ali i sačuvati od zaborava tradiciju koja se lagano (nažalost) gasi, kako se to nekada slavilo i bilježilo na ovome prostoru. Svaka čast New Orleansu, Rio de Janeiru, Rijeci, svim velikim gradovima o čijim maskenbalima se priča i kojima se divi, ali imamo i mi vlastite običaje i svojstvene nam načine obilježavanja istih. Možda ne koristimo pritom otmjene francuske nazive poput Mardi Gras, ali smo ponosni na naše vlastite. O toj temi Dragan, koji vrlo dobro poznaje običaje ovoga kraja, je imao puno toga za prenijeti na papir.
 
 
Naravno, kada se spomenu poklade, maskenbal i slične stvari, mnogima je pred očima  slika karnevala u Brazilu ili  nekim  drugim egzotičnim  destinacijama. No, ako bismo išli malo bliže mnogi pak odamah se sjete i sjajnog karnevala u Rijeci. Stanovnici tih krajeva doživljavaju poklade na svoj način jer tako su navikli od davnina.Različiti su običaji kao i vrijeme trajanja poklada. U biti, sve se svodi na „slobodu izrazavanja“ pojedine osobe, odnosno, da se u tih nekoliko dana „postane“ neka druga osoba. Ta „nova“ osoba zaštićena maskom ili kostimom može pristupiti nekome i reći dobre ili lose stvari bez bojazni da će biti prepoznata. Ljudi su tih dana opušteniji, ljubazniji, spremniji našaliti se kako  na tuđi tako i na svoj račun. Tih dana ljutnja ne postoji.
 
Sve u svemu, uglavnom slušamo i gledamo o karnevalima iz drugih krajeva, a vrlo malo znamo kakvi su to običaji u našoj središnjoj Bosni, odnosno kako se oduvijek „znalo reći“, kako je to izgledalo ranije na Brnjacima, gdje se zapravo uvijek radila glavna fešta u ovome dijelu Bosne.
Na području Brnjaka, po pričama starih, poklade su se proslavljale tako da su skupine mještana, mahom mladi, maskirali se u kojekakve likove i uz pjesmu i svirku prolazile selom. Nisu se ograničavali samo na svoje selo već su se pohodili pohodi i udaljenija sela. Uvečer se, obično u kući viđenijih domaćina, pravilo sijelo gdje su „čorjaci“ poslije nekoliko ispijenih rakija i večere postepeno otkrivali svoje pravo lice, odnosno - skidali maske. Sve je bilo popraćeno šalom, prepričavanjem zgoda iz života i pjesmom. Skoro svako selo je imalo svoje svirače koji su uvijek bili tu ako je trebalo napraviti  dobar štimung.
 
 
                                                              Poklade u Kiseljaku 1996
 
Na Brnjacima, početkom 60-tih godina, počinje izgradnja društvenog doma, koji je, po zamisli tadašnjih vlasti, trebao biti centar društvenih zbivanja. Prvobitni dom je imao jednu veću prizemnu salu i u to vrijeme tzv. čitaonicu. Da budem iskren, ne znam koliko se u toj čitaonici čitalo, ali znam da se kava ispijala, a uvijek je bilo i žestice. Tu je postavljen i prvi televizor. Sala je služila za igranke i kasnije za prikazivanje filmova. Ukratko, dom je pokriven i završen 1963 godine, a već sljedeće 1964 god. održane su prve tzv. poklade. Pokladne večeri su se održavale u domu kao centralni događaj.
Evo kako to već 54. godine u Brnjacima izgleda u praksi, uz napomenu kako su to uvijek bili izuzetno masovni događaji za to vrijeme i kako se i danas pokušava kroz mlađe generacije sačuvati ova tradicija.
 
Već u subotu, uoči pokladne nedjelje, počinju sa okupljanjem po selima prvi  „čorjaci“. Uglavnom su to bila djeca, a onda i oni koji su htjeli biti tema razgovora.  Išli su od kuće do kuće po selu, obavezno uz pjesmu, a domaćini su ih nudili uštipcima, krafnama i pićem. Na pokladnu nedjelju, odmah poslije mise, obavezno se igralo kolo ispred crkve, a zatim bi se lagano krećalo prema  ugostiteljskim objektima, sve uz pjesmu i igru. Na Brnjake počinju pristizati i  skupine „čorjaka“ iz okolnih mjesta. Igranka u domu počinje obično u osam sati, a svirači su obično bili angažirani iz okoline i morali su znati „dobro“ svirati. Skupine čorjaka su obilazile okolne lokale i  ponovno se vraćali u salu. Mještani, ako nisu maskirani u čorjake, bili su obučeni u narodne nošnje .
Orkestar završava svoj nastup obično iza pola noći, ali okolni lokali rade sve dok ima gostiju jer poklade su i nitko ne ide kući. Ponedeljak je osvanuo i oni koji rade  teško ustaju jer su malo spavali, a dosta njih izravno iz krčmi kreću na posao.
 
Narodno veselje
 
Predvečer opet počinje okupljanje čorjaka i ostalog naroda. Slijedi pjesma i igra. Osvježenje se može pronaći u ugostiteljskim objektima kao i u samom domu. Na svakom koraku su susreti starih prijatelja, cura i momaka. Zabava traje kao prethodne večeri, po slobodnom izboru.
Osvanuo je pokladni utorak. Za stanovnike sela Ljetovik to je poseban dan. Taj dan se „hvataju vukovi“- stari običaj koji ukazuje koliko je nekad bilo opasno živjeti na selu. Vukovi su nekad znali napraviti pravi pokolj kod pojedinih domaćina, a za uzvrat onaj koji bi ubio vuka išao bi po selu, pokazivao kožu ubijenog vuka i bio nagrađivan za taj hrabri čin. Vukova više nema, ili ako ih vec i ima ne prave neku značajniju štetu, ali je običaj ostao. Prikupljena hrana i piće se zajednički konzumirala ili se poklanjala onima koji su malo slabije živjeli.
 
U domu je kulminacija pokladnih dana, odnosno, večeri. Svi nastoje maksimalno se izigrati, ispjevati, proveseliti. Točno u ponoć, u domu kao i u lokalima, prestaje glazba i igra. Svi učesnici, posjetitelji, gosti, lagano se upućuju svojim kućama. Nastupila je čista srijeda, odnosno, počela je korizma kada prestaje pjesma i igra.
 
Pokladne večeri se nisu održavale samo 1992. i 1993. godine zbog ratnih zbivanja. Već  1994.godine su održane i nastavilo se održavanje sve do današnjih dana. Dakako, dogodilo se veliko pomjeranje stanovništva sa ognjišta. Spašavala se glava, ostajale  i propadale su kojekve stvari, dokumenti, uspomene. Da bi se potakla izrada narodnih nošnji koje su nestale i stradale u ratnom vihoru, organizator se odlučio da potakne, odnosno, stimulira izradu novih nošnji. Poslije rata je uvedena novina u načinu organizacije Pokladnih večeri. Pokladna nedjelja je ostavljena djeci za njihovu zabavu, zatim za doček gostiju koji dolaze i prolaze iz okolnih mjesta i navečer za zabavu odraslih. Ponedjeljak je rezerviran za izbor najoriginalnije  muške i ženske nošnje. Utorak je određen za izbor najoriginalnije  maske.
 
 
Kao zaključak svega i zaokruživanje teme odlučio sam sačuvati Anin dio. Ana je sažela u nekoliko rečenica sve što, na koncu, predstavlja Pokladno slavlje mještanima ove općine. Naravno, u tih par rečenica se mogu iščitati i Anini osjećaji.
 
Čuvanje tradicije narodnih nošnji na pokladnu nedjelju, koja simbolizira pripravu za korizmu, u našim krajevima u  Lepeničkoj dolini datira još od naših baka, konkretno u mjestu Brnjaci, običaj je to star 50 godina.
 
Tako da, otkad znam za sebe, sa svojom obitelji već dugi niz godina njegujemo tu tradiciju koju su nam prenijeli naše bake i djedovi te na pokladnu nedjelju oblačimo narodnu nošnju Hrvata naših krajeva. I moja osamnaestomjesečna kći je dio toga.
 
Danas se uz tradicionalnu narodnu  nošnju žene natječu koja će nošnja biti ljepše ukrašena, neki su u dimijama, crnim ili bijelim suknjama, ali ništa ne odskače od hrvatskih običaja i tradicije.  Posebna je to radost, dan kada oblačimo misno ruho, kako bi se reklo u narodu. Jer za naše bake i djedove bilo je nosno i misno ruho; jedno bi se nosilo u crkvu na sv. Misu, a drugo za obični radni dan.  To je naše tradicionalno bogatstvo koje trebamo čuvati i prenositi na našu djecu.
 
Ponosni smo na očuvanje tradicije i običaja, svake godine  nas je sve više, tradicija je ono lijepo što imamo za generacije koje dolaze.
 
 
 
 
 
/pogled na sredisnju bosnu/
 
 

Ovog petka, 09.02.2018. godine sa početkom u 10,00 sati, u velikoj sali Općine Novi Travnik održat će se prezentacija trase brze ceste „ Lašva – Nević polje“.

Na području ŽSB počele su pripreme za Program obveznog predškolskog odgoja i obrazovanja a na posljednjoj sjednici Saboru ŽSB podnesena je još jedna zanimljiva inicijativa iz područja obrazovanja.

Općinu Novi Travnik danas je posjetio predstavnik Veleposlanstva Japana u BiH Takajuku Kumakura (Takayuki Kumakura), a povod je bio monitoring projekta izgradnje i rekonstrukcije sportskih terena u Novom Travniku, koji je Vlada Japana podržala sa 180.552 KM.

Ministarstvo poljoprivrede ŽSB dostavilo je popis dobitnika poticaja za proizvodnju malina.

Uslijed velikih padalina tijekom noći i današnjeg dana općine Kiseljak, Fojnica i Kreševo bore se s velikim poplavama koje su prouzročile tamošnje rijeke.

Vlada Srednjobosanske županije dala je preporuku županijskom Zavodu za zdravstveno osiguranje (ZZO) da razmotri mogućnost uspostavljanja suradnje s jednom privatnom poliklinikom u Vitezu, u kojoj bi pacijentima, na teret Zavoda, bili omogućeni pregledi magentnom rezonancom.

Ministar zdravstva SBK-a Nikola Grubešić kazao je da je privatna poliklinika, koja raspolaže MR aparatom, uputila pismo namjere kojim je ponudila suradnju, te je istaknuo da bi pacijentima mogućnost ove dijagnostike bila od velike koristi.

Naši pacijenti trenutno moraju putovati u Zenicu, Sarajevo ili Mostar na ovaj pregled. Često dolazi do kvara na aparatima, pacijenti moraju čekati na red i platiti kotizaciju, a ZZO im ne refundira putne troškove, dodao je on.

Premijer Tahir Lendo ocijenio je kako bi ova nova mogućnost predstavljala veliko olakšanje za pacijente, jer više ne bi morali putovati u druge kantone, a nalaz bi mogli dobiti veoma brzo.

Vlada je na današnjoj sjednici usvojila i godišnji plan i program projektiranja, rekonstrukcije i sanacije regionalnih cesta, za što je u 2018. godini predviđeno oko tri i pol milijuna maraka.

Tako je, među ostalim, predviđeno 719.000 KM za rekonstrukciju regionalne ceste Novi Travnik – Pavlovica – Gornji Vakuf/Uskoplje, dok će za regionalni pravac Vitovlje – Travnik – Dolac – Ovnak biti izdvojeno 593.000 KM.

Obraćajući se ministrima, direktor Županijske direkcije za ceste Sulejman Bečirević kazao je kako je svjestan činjenice da su potrebe za rekonstrukciju daleko veće, ali da su financijske mogućnosti ograničene.

 

 

 

/drukciji.ba/

Županijski sud Novi Travnik je odbio žalbu Mješovite srednje škole „Travnik“ i potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskog suda Travnik kojom je toj školi naloženo da preda u posjed Vrhbosanskoj nadbiskupiji dio školske zgrade, koji škola koristi. Ujedno je Mješovita srednja škola „Travnik“  dužna i da plati naknadu za korištenje u iznosu 270.368  KM.

Ministrica obrazovanja ŽSB Katica Čerkez izjavila je kako se odluka o doškolovanju nastavnika u osnovnim školama s nastavom na bosanskom jeziku, koja je unijela nemir među sindikatima, neće negativno odraziti na prosvjetne djelatnike, dok će društvo od nje imati koristi.
 
"Radi se o blagoj i poticajnoj mjeri kako bi naše škole dobile najbolji kadar. Ona je već provedena u školama koje rade po hrvatskom nastavnom planu i programu i nijedan djelatnik nije ostao bez posla, a 95 posto njih danas ima 300 ECTS bodova" odgovorila je Čerkez na zastupnički upit, tijekom današnje sjednice Sabora ŽSB da pojasni najavljene izmjene Nastavnog plana i programa.
 
Ističući kako će obvezu doškolovanja imati nastavnici u osnovnim školama s manje od 300 ECTS bodova, izuzev onih sa 20 godina radnog staža, Čerkez je kazala kako bi svima u interesu trebalo biti da u školama radi stručan i kvalificiran kadar.
 
"Cilj ove mjere je da pozitivno djeluje na nastavnike kako bi krenuli s doškolovanjem i osigurali sebi tih neophodnih 300 ECTS bodova" kazala je ministrica.
 
Sabor ŽSB  usvojio je i izmjene i dopune Zakona o komunalnim pristojbama, dao suglasnost za sklapanje ugovora o dopuštenom prekoračenju na transakcijskom računu u okviru Jedinstvenog računa županijskog trezora, dok je raspravljano i o federalnom Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, te o prednacrtu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba.
 
Zastupnici HDZ-a BiH su podnijeli i nekoliko inicijativa poput uvođenje dualnog sustava obrazovanja u srednje škole; zatraženo je revidiranje ugovora o koncesiji za istraživanje zlata u Bakovićima te upućen upit o odredbi kojom prednost pri upošljavanju trebaju imati članovi obitelji poginulih branitelja koja se uglavnom ne poštuje.

JP Autoceste FBiH su na osnovu raspisanog javnog poziva dodijelile IPSA Institutu Sarajevo ugovor o izradi glavnog projekta petlji brze ceste na dijelu Vitez-Nević Polje, kao i pripreme projektne dokumentacije neophodne za početak fazne izgradnje brze ceste Lašva-Nević Polje Lot-a 5 (izlaz iz poslovne zone Vitez-petlja Nević Polje) i Lot-a 3 (Selište-ulaz u poslovnu zonu Vitez).

IPSA_Institut_Autoceste_FBiH_Dodjela_Ugovora.JPG - undefined

Usluge koje će IPSA Institut Sarajevo pružiti Autocestama FBiH, prema ovom ugovoru, odnose se na inženjerske usluge i integralne inženjerske usluge, usluge prostornog planiranja i uređenja pejzaža, slične naučne i tehničke konsultantske usluge kao i usluge tehničkog ispitivanja i same analize.

Brza_Cesta_Lasva_Travnik_Opis_Ugovora_PrtScr.JPG - undefined

Još u 2017. godini Vlade Federacije BiH donijela je Odluku o utvrđivanju javnog interesa za izgradnje brze ceste Lašva – Nević Polje, koja će povezivati Travnik s Koridorom Vc u dužini od gotovo 25 kilometara.

Kao nastavak realizacije ovoga projekta, krajem prosinca prošle godine, Vlada FBiH je utvrdila Prijedlog programa investiranja sredstava "Kapitalni transferi javnim poduzećima – transfer za izgradnju autocesta i brzih cesta" utvrđenih u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine za 2017. godinu  u iznosu od 107.000.000 KM.

Putem ovog programa određeno je da se vrši financiranje izgradnje dijela brze ceste Lašva – Nević Polje, a za šta je predviđeno 100.000.000 KM.  Ova sredstva će biti iskorištena za izgradnju dijela trase od izlaza iz poslovne zone Vitez do Nević Polja (oko 5 kilometara) i od Selišta do ulaza u poslovnu zonu Vitez (oko 4 kilometra).

Inače, brza ceste Lašva-Nević Polje je dio nove proširene europske mreže brzih cesta tzv. ruta 2A Lašva-Travnik-Jajce-Banja Luka.

Radi se o brzoj cesti s dvije odvojene ceste, svaka s po dvije prometne trake širine tri i po metra. Glavne strukture su gradnja tri tunela i 18 mostova i vijadukta. Na ovom dijelu su četiri petlje (Lašva, Kaonik, Vitez i Nević Polje).

Stranica 12 od 88

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa