Ispiši ovu stranicu

Sv. Juraj: Običaji i vjerovanja u tradicijskoj kulturi Hrvata u Bosni i Hercegovini

28 Lipanj 2016

Običaji o Jurjevu (23. travnja) pripadaju proljetnom ciklusu i vezani su uz plodnost zemlje i zdravlje stoke, ali i mnoga vjerovanja koja se vežu uz snagu svetosti ovoga vremena. U tradicijskoj kulturi Hrvata u Bosni i Hercegovini sv. Jurju narod se preporuča kao zaštitniku od zmija, demona i vještica.

 

Noć uoči Jurjeva orila bi se svirkom u mnogim krajevima na raznim vrstama svirala napravljenih od vrbove kore. Ova svirala u Usori se nazivaju rukaljkama. Na sviralima su svirali dječaci.

Prije nego što su ih pravili, dječaci su u selima Buškog Blata, s duvanjske strane, i onih u Podhumu, s livanjske strane, izgovarali molitvicu: „Odskoč' kora od drveta“, vjerujući da se uz izgovaranje ove molitve brže i bolje odvaja kora od drveta. Svirkom se obično željelo otjerati demone ali i zimu te navijestiti proljeće.

U okolici Brčkog prije sunca na polja se nose drveni križevi na koje se zaveže komadić posvećene jelice ili se od jelice naprave križići te se stavljaju u svako zasijano polje. Obično su djeca išla s ocem postavljati križeve i na tom putu morala su se okupati na rijeci. Zbog zdravlja bilo je bitno okupati se prije izlaska sunca.

U selima oko Širokog Brijega na Jurjevo vršili su se običaji u svezi s kultom zmija. Prije sunca domaćica bi obišla oko kuće škropeći svetom vodom i soli kako ne bi zmije ujedale tokom godine. Proljetno kićenje zelenilom u Širokom Brijegu vršilo se također na Jurjevo prije sunca.

U okolici Posušja vjerovalo se kako sv. Juraj prolazi kolima prije nego svane i koga zateče u krevetu, pregazi ga, i taj će cijelu godinu biti lijenčina te nikakve koristi od njega neće biti. A tko se ustane prije nego sunce izađe, naloži vatru na ognjištu i o kućna vrata objesi prvi proljetni pupoljak bit će iznimno vrijedan i koristan te godine.

Gotovo u svim krajevima Bosne i Hercegovine obavljana su obredna kupanja prije izlaska sunca na Jurjevo. Obavljana su u vjeri da se tada bude ljepši i zdraviji. Nekada su se u Žabljaku kod Usore najhrabriji kupali u hladnoj rijeci vjerujući da će tako sa sebe skinuti uroke i biti zdraviji (lišeni šuge i kožnih bolesti).

Muslimanke u okolici Brčkog, Olova i Male Brijesnice, u okolici Doboja, i danas skupljaju vodu s kola vodenice omahu te se uoči i na Jurjevo ujutro u njoj umivaju.

U okolici Visokog također kod muslimanskog stanovništva nekada se uoči Jurjeva oko kuće nosio Kur'an, a oko štala se prosipao ječam radi zaštite stoke od magijskih čini.

U pjesmama pučke tradicije ističe se radost zbog buđenja prirode. Tako u okolici Orašja pjevaju dvostih: „Jurjevu se svašta radovalo, i ptičica u gori studenoj i ribica u vodi zelenoj“.

U Lašvanskoj dolini, a osobito u Vitezu nekoć je bio običaj da se za Sv. Jurja besplatno oralo siromašnim obiteljima u selu.
Blagdan Sv. Jurja karakteriziraju i ljubavna proricanja. Tako su se sadile određene biljke, primjerice, dva pera luka koja su privezivana raznim koncima. Vjerovalo se da će se djevojka udati na onu stranu na koju se nagne određena biljka.

U vareškom kraju na Jurjevdan bi se svake godine išlo na uranak. Ustalo bi se rano u tri sata, a večer prije bi se po mjesečini nabralo nekoliko strukova žare, koja bi se sadila idući kraj puta. Kad bi djevojke ujutro ustale na uranak gledale bi na koju se stranu žara nagnula i vjerovalo se da će se na tu stranu udati.

U tradicijskom smislu Sv. Juraj je ponajprije stočarski blagdan. Naime, pastiri su nekoć na taj dan svečano izgonili blago na pašu. Dobivali su hrane i pića da se počaste na pasištima, ovjenčavali su biljnim i cvjetnim vijencima stoku a pri povratku bacali bi te vijence na krov štale u kojoj je boravila stoka. Ovi postupci su trebali štititi stoku tijekom cijele godine od demonskih sila, a osobito vještica jer je bilo rašireno vjerovanje kako kravama uzimaju mlijeko.

U okolici Kiseljaka nekada je bio običaj da se ujutro na Jurjevo upale dvije svijeće. Svijeće bi se stavile na dvije strane, i kroz te svete svijeće propuštala se stoka, najviše radi zaštite od ujeda zmija.

Uoči Jurjeva, u nekim krajevima, palile bi se proljetne vatre, ali ova praksa veoma je rijetka u Bosni i Hercegovini. Ikonografija sv. Juraja prikazuje kao vojnika na konju koji je u punom oklopu i kopljem odlučno ubija zmaja kao simbol svekolikog zla. Njegov je konj redovito smeđ jer njegova svetkovina pada u vrijeme sjetve, za razliku od sv. Martina čiji je konj bijel jer se slavi u kasnu jesen.

Autor: Velimir Bugarin