„U svakoj ekipi su po trojica, i po dvije kugle svaki igrač dobije. Postoji mala kugla, bulin i tko bliže dođe bulinu, on je bolji. Igra se do 16 poena i nakon te jedne partije, tko bude bliži bulinu, brojanjem kugli znamo tko je pobjednik“, objasnio je Anto pravila ukratko.
Rekao je kako je boćanje tradicionalan sport u Dalmaciji, dok je u BiH došao nešto kasnije. Na današnjem terenu igraju od 1985. godine. Kaže kako većinom boćaju umirovljenici, jer mlade to ne zanima.
„Mlađi igraju nogomet ili odbojku ovdje. Nekada smo imali i klub, zvao se Turbina“, istaknuo je Bojić, dodavši kako zimi i po lošem vremenu ne igraju zbog hladnoće.
Drago Benić (72) iz Čatića pričao je da boćaju već 40 godina.
„Ne igramo po međunarodnim pravilima, nego našim i toga se striktno pridržavamo”, istaknuo je i Benić.
Objasnio je i kako ne boćaju radi nagrada, nego da se zabave. Dogodi se da se kroz igru, u natjecateljskom žaru i pomalo posvađaju, ali se sve riješi na terenu.
”Igramo rekreativno i nemamo nagrada. Nekada se kroz igru posvađamo, ali to nije žučno. Kad god nam se ukaže prilika, vrijeme ovdje provodimo. Drago nam je da ste nas posjetili i neka nas i svijet vidi“, poručio je Benić.
Na sportskom terenu u Čatićima okupljena grupa ovih starijih mještana uživala je u boćanju na jesenskom suncu. Obzirom da tijekom kišnih i zimskih dana ne boćaju, zasigurno je kako će cijeniti svaki trenutak proveden na terenu do prvih proljetnih dana kada će ponovo moći izaći na teren za i takmičiti se tko će biti najbliži bulinu.