.

Pismo čitatelja: Iskustvo o liječenju na KCUS

04 Ožujak 2016

Pišem Vam ovo pismo kao slobodan građanin ove države u kojoj je opće poznato da je stanje u svim njenim segmentima loše pa tako i u zdravstvu. U to sam se uvjerio prilikom liječenja meni bliske osobe, mog oca, na odjelu kardiologije na UKCS-u u Sarajevu, točnije odjel pod nazivom -TREĆA INTERNA.



Zbog nemara osoblja koji su zaboravili zašto se bave ovim poslom i pomaganju bolesnima, koji se s pacijentima bahato poigravaju smatrajući ih brojevima na bolničkim listama, zbog bolničke uprave koja smanjuje broj osoblja, a sve na štetu pacijenta, zbog nebrige za pacijenta i nehumanosti...sve ovo i mnogo više su razlozi mog obraćanja javnosti.

I zato želim javnosti prenijeti svoje negativno iskustvo, svoju priču za koju neželim da bude jedna od onih neispričanih kao što ih, vjerujem, ima i više nego što možemo zamisliti.

Sve je počelo od prvog dana otkada je moj otac došao u zgradu kardiologije. Moj otac je težak srčani bolesnik, koji također ima problema i sa bubrezima kao i drugih poteskoća koje vuku za sobom oboljenja srca i bubrega. Također je i teško pokretan što zahtjeva još više pažnje prema njemu. Ja kao običan čovjek smatram da takvi pacijenti poput mog oca, trebaju potpunu pažnju i njegu koju im treba pružiti osoblje zaduženo za njegu pacijenata. No nažalost nije bilo tako.

Sobe bolnice je riječima teško opisati.

Soba je takve veličine u kojoj nitko tko ima zdravstvenih problema sa srcem, nebi trebao boraviti. Radi se o veoma malom prostoru u kojem leže čak dva pacijenta, dok je za vrijeme posjeta nije moguće boraviti tu jer se stvori velika gužva koja naravno ponajviše šteti pacijentu. I naravno mi koji dođemo u posjetu pacijentu nismo u mogućnosti da ga nahranimo i presvućemo onako kako spada jer nastane opći kaos.

Čovjek tek kada je bolestan je svjestan koliko je teško biti u takvom prostoru. Takvi uvjeti i takav prostor nije adekvatan s obzirom da je to osnovna jedinica u kojoj bolesnik boravi 24h na dan.

Pacijenta koji je ležao do mog oca su vidno bolje tretirali, primjetio sam da su mu u tom periodu dok je moj otac tu ležao promjenili posteljinu 3-4 puta, dok mom ocu nisu nijednom dok je ležao tu. Posteljina je samo jedan dio onoga po čemu se ja primjetio da se pravi razlika između dva pacijenta. U prolazu sam čuo da je taj pacijent koji je ležao u sobi s mojim ocem bio „bitna osoba“ prema kojoj su se odnosili drugačije nego prema mom ocu koji je bio „običan“ pacijent. Nismo sigurni zbog čega je ta razlika bila, dali je s nacionalne strane ili financijski status. Prosudite vi.

Slijedeća situacija koja me šokirala je bila ta, da smo jedan dan primili poziv od navedenog odjela u kojem leži moj otac te su nam rekli da dođemo ujutro (ne za vrijeme posjete) kako bi ga mi - njegova obitelj odveli na različite pretrage (snimanje pluća, ultrazvuk srca...) jer se osoblje ne želi baviti s tim jer im je pacijent - citiram „rizičan“. Tako da smo mi-njegova obitelj preko - činilo se bezbroj stepenica,nosili ga bez ičije pomoći od osoblja na tom odjelu.

Svi su nas gledali kako prelazimo jednu po jednu stepenicu i kako ga nosimo s teškoćom jer je moj otac u takvom lošem stanju da je jedva koračao a kamoli prešao toliki broj stepenica.

Smatram da je odjel kardiologije trebao dodjeliti nosila i osigurati prijevoz sanitetom do zgrade u kojoj su se obavljale navedene pretrage.

Moj otac je tu ležao nepuna tri tjedna i u cijelom tom periodu posteljina na kojoj je ležao je bila nepromjenjena, a mislim da bi jedna ugledna javna ustanova kao što je bolnica trebala i morala voditi računa o takvim stvarima u svrhu spriječavanja goreg oboljenja pacijenta.

Otac mi je trenutno kod kuće jer je na svoj zahtjev htio da izađe iz te zgrade koja mu je trebala poboljšati zdravlje i pomoći mu u njegovom ozdravljenju, no to je sve završilo kao jedno veliko negativno iskustvo koje je pridonijelo da njegovo stanje bude gore nego kada je prvi dan došao na taj odjel.

Kao posljedica svega gore navedenog dobio je bakteriju koja se zove Pseudomonas radi neodržavanja higijene katertera koja je dovela do otvaranja rane na  koži (uretra). Sve to dovelo do pogoršanja njegovog općeg zdravstvenog  stanja.

Postavlja se pitanje koja korist od ovog što se napiše i prenese javnosti. Realnost je takva da neće biti nikakve koristi, ali ja kao ljudsko biće imam moralno pravo da ne učinim takav propust i ne ukažem na činjenicu da se u nekoj bolnici, mjestu liječenja, mjestu koje treba biti oličenje higijene, ljubaznosti osoblja i brige osoblja za pacijenta događjaju ovakve stvari koje su neprihvatljive.

Želim još napomenuti da su liječnici veoma konrektni i obavljaju svoju dužnost prema pacijentima za razliku od spomenutog osoblja.

I na kraju...Hvala vama koji ste imali dovoljno strpljenja da pročitate ovo mnoštvo riječi i vama koji imate dovoljno hrabrosti da podijelite neku svoju priču.
Vaš čitatelj...


Ime i prezime čitatelja poznati redakciji. Iznesene tvrdnje i stavovi su tvrdnje i stavovi čitatelja, te nisu nužno "Travničkog vjesnika".

 

 

IMPRESSUM

Udruga za humani i održivi razvoj Klik
Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa