Ispiši ovu stranicu

Travničani na Islandu: Prednosti i mane života na dalekom sjeveru Europe

16 Travanj 2016

Da Bosanaca i Hercegovaca ima diljem svijeta, potvrđuje i primjer s dalekog Islanda, ostrvske zemlje na samom sjeveru Europe. Zemlja vulkana i polarne klime dom je Travničanina Zvjezdana Jovišića još od 1993. godine.

 

Radnu i boravišnu vizu dobio je na osnovu rukometa. Kako objašnjava, iako na Islandu nema profesionalnog sporta, i polu-profesionalni angažman podrazumijeva puno radno vrijeme i treninge.

Iako egzaktnih brojeva nema, pretpostavlja da na Islandu živi stotinjak građana porijeklom iz BiH, a može ih se naći u svim slojevima društva, od građevinarstva do bankarstva.

- Većina Bosanaca na Islandu su tu posredstvom sporta ili su vezani s nekim tko je već duže tu. Uglavnom su tu kraće od mene i neizostavno izgube dah i „iskolače“ oči kad im kažem koliko dugo sam tu – kaže Jovišić na početku razgovora. 

Težak jezik

Upitan kako izgleda pravi Bosanac s ovom, po mnogo čemu specifičnom zemljom, te je li se teško navići na potpuno drugu klimu, kulturu, jezik, životni stil... Jovišić kaže da Bosanci i Islanđani ipak imaju dosta zajedničkog.

- Imamo vrlo sličan smisao za humor, smijemo se istim stvarima. Solidarnost nam je, također, zajednička, kao i suosjećanje, gostoljubivost... Imamo još sličnosti: lopovluk i korupcija su samo malo finije zapakirani ovdje, ali sličnosti su neminovne i neosporne – kaže Jovišić. 

Priznaje da je previše i razlika, najprije jezik, koji je jedinstven i težak i subpolarna klima. Slikovito, Jovišić to objašnjava kao „stanovati na Jahorini na kojoj nema šume“. Također, ljeto je surovije i kišovitije. Međutim, očaran je prirodom, koja je nedirnuta i nezagađena.

- Ovdje nikome ne bi palo na pamet da baci kesu smeća u rijeku ili, ne daj Bože, u more. Turizam je od prošle godine najveća privredna grana, veća od ribarstva, iako je ribarstvo nešto na čemu se cijela država i narod bazira, kako kulturno, tako i materijalno. Ove godine Island će posjetiti više od milijun turista. Islanđana je, inače, 320.000 – kaže Jovišić.  

I druženje na Islandu je, kako kaže, drugačije nego u Bosni.

- Nitko nema vremena za ispijanje kava i hodanja čaršijom. Uglavnom su to praznici, rođendani, godišnjice... Što se tiče nostalgije, i onoga što nam ovdje nedostaje iz Bosne, nije to ni vegeta, niti rakija, ni pivo, niti išta materijalno. Doduše ćevapi bi dobro došli... Meni, a vjerojatno i većini ostalih, fali ljeto kao kod nas. Toplo sunčano ljeto. Naravno, nedostaje mi i familija i neki dragi ljudi s kojima bih popio kavu. Hvala Bogu što postoji Faceboook, mada bi bilo još bolje uživo – kaže Jovišić.

Ipak, ima sreću da u ovoj dalekoj zemlji ima bliže članove porodice. Njegov brat Srđan Jovišić sa suprugom Draganom Petrović-Jovišić i dvoje djece, također živi na Islandu. U razgovoru za naš list, kažu da „kada prvi put sletiš na aerodrom na Islandu, imas osjećaj da si sletio na Mars”.

Ponosni na porijeklo

Pijesak  je crn, lava s mahovinom posvuda, a planine gole, nigdje šume. Međutim, sve je prelijepo, priroda, ocean…Velika je razlika između BiH i Islanda. Zime su  hladne i duge, ljeta kišovita, hladna, kao neko naše toplije proljeće. Zapravo, i nema podjele godišnjih doba, nego imaš zimu i „ljeto“. Možda zvuči kao da je to depresivno, ali naprotiv. Sve ima svoje čari, zimi imamo polarnu svjetlost ili aurora borealis, zbog koje doleze mnogi turisti. Ljeti uživamo u zalasku sunca čak i iza ponoći. Vidi se cijelu noć, kao neki sumrak – kažu Dragana i Srđan. 

Podcrtavaju da su naši ljudi i na Islandu snalažljivi i vrijedni, otvoreni da uče jezik, da se obrazuju, prilagođavaju…

- To je rezultiralo time da se naši ljudi bave raznim poslovima ovdje, od radnika u raznim firmama do profesionalnih trenera, ronioca, privatnih preduzetnika, uredskih poslova, odvjetnika, prevoditelja. Možemo biti ponosni na naše državljane, pogotovo koji su spremni da rade, obrazuju se, bave sportom i drže do svog porijekla, jezika i kulture  – kažu supružnici Jovišić.

Kažu da Bosanci u ovoj zemlji, nemaju poseban klub ili udruženje koje ih okuplja, ali se mnogo druže privatno.

- Iz Bosne nam fali mnogo toga. Mi smo generacija koja je nekako između. Korijeni su ti na jednom mjestu, a živiš i adaptiraš se na drugom. Najviše nam fali naša uža obitelj, roditelji, da nam djeca rastu uz baku i djeda. Fali nam i naša klima, priroda, gradovi. Trudimo se da posjetimo Bosnu i Hercegovinu, dolazimo jednom godišnje i provedemo uglavnom mjesec dana – kažu Dragana i Srđan Jovišić.

Govoreći o Islandu, zanimljo je, kako dodaju, da se ne štedi na energiji ni toploj vodi, jer je imaju na poretek, te se grije sve, čak i neki dijelovi ulica. Tako je zima, iako mnogo oštrija nego naša, daleko podnošljivija.

- S djecom posjećujemo bazene i kupamo se vani, jedemo sladoled… tokom cijele godine. Također, djeca u školama i vrtićima idu vani da se igraju svaki dan, bez obzira kakvo je vrijeme – kaže Dragana, objašnjavajući da pak svi imaju imaju veoma dobru opremu, kao što su skafanderi i kabanice. 

Slatkiši samo subotom

Dodaje da su Islanđani obiteljski, liberalan, te vrijedan narod. Položaj žene je veoma zaštićen, pazi se na jednakost spolova, na porodiljni otpust, sigurnost radnog mjesta, mjesto u vrtiću za djecu, dječji doplatak…

- Zahvaljujući toj kvalitetnoj socijalnoj politici, mladi ranije zasnivaju obitelj u odnosu na vršnjake u BiH. Mnogo se ulaže se u obrazovanje, škole, sport, pa je nevjerojatna činjenica da djeca u ovako maloj zemlji mogu  trenirati skoro svaki sport. Država se brine da roditeljima pomogne u određenom procentu oko plaćanja. Također, mladi rano počinju raditi, čak sa 16 godina preko ljetnog raspusta, naravno poslove prilagođene mladima. Kriminala ima, ali mnogo manje nego kod nas i općenito se osjećaš slobodnim – objašnjava nam Dragana, dodajući još da se alkohol pije uglavnom samo vikendom, da se slatkiši jedu samo subotom i to je takozvani nami-dan te da pušenje nije dozvoljeno u blizini škola i bolnica.

 Doći na Island za građane čije zemlje nisu u Schengen zoni je veoma teško, gotovo je nemoguće dobiti papire, osim ako se ne radi o spajanju porodice, studiranja…

- Nema baš nekog priljeva naših građana na Islandu, ali tko se odluči, dobro nam došao – zaključuje Dragana Petrović – Jovišić. 

Stari znaju za Tita, mladi za BiH čuju samo na Euroviziji

Upitan kako Islanđani reagiraju na spomen Bosne i Hercegovine, Jovišić kaže da stariji znaju i za Jugoslaviju i za Tita, ljudi srednjih godina se sjećaju ratnih slika iz vijesti, dok mladi ljudi nemaju pojma. Njima je to sve "istočna Europa" i za našu zemlju znaju samo posredstvom  Eurovizije.

Visok životni standard, posla opet ima

Govoreći dalje o ovoj zemlji, Zvjezdan Jovišić kaže da ima dobar socijalni sistem, da su građani sigurni, da imaju nisku stopu nezaposlenosti, da poštuju ljudska prava...

- Standard života je veoma visok u poređenju s balkanskim državama, mada se Island još oporavlja od bankovne krize iz 2008. Kriza je prošla i sad opet ima dovoljno posla – objašnjava Jovišić.

I Dragana i Srđan dodaju da je standard na Islandu je prilično visok, daleko viši nego u BiH te ako dvoje rade mogu si priuštiti prilično pristojan život.

Laguna, lava, tektonske ploče

Dragana Petrović-Jovišić podcrtava da se na Islandu velika pažnja posvećuje očuvanju prirode, koja je čista i netaknuta, a jedino zagađenje dolazi od automobila. Govoreći o prirodnim ljepotama, pominje Geysir, vodopade, lavu, plavu lagunu, Pingvalavatn-Thingvalavatn - mjesto gdje dvije tektonske ploče izlaze na površinu iz oceana, ronjenje u Silvri,  jednom od najpopularnijih mjesta u Europi. 

 

Izvor: Dnevni avaz