Vlasti u Sarajevu dobile su nedavno ponudu iz SAD vrijednu više od 1,5 milijardi KM za projekte u energetskom sektoru. Riječ je, tvrdi se, o najmodernijoj tehnologiji iz oblasti gradnje termoelektrana, sa najmanjom emisijom plinova CO2 i Nox, uz visoki kvalitet i pouzdanost proizvodnje energije, sa najmanje negativnog uticaja na okoliš.
BiH kao najjači izvor europske energije
Ne zna se stav državnih organa povodom ove ponude, premda je nedavno u posjeti Kini boravio predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i dogovorio gradnju Bloka 7 u Tuzli. Da li je temeljito sagledana i ova američka ponuda, nismo mogli dobiti odgovor od zvaničnih organa.
Šta Amerikanci nude? Zadatak Federacije bi bio da uloži deset posto od učešća u projektu ili da to uradi već zainteresirani poslovni partner iz Turske. Ostatak obaveza financirao bi bankarski sektor iz SAD. Ili bi čitavu financijsku konstrukciju preuzeo strani partner, uz korištenje kapaciteta 20 godina.
Razvojnim projektima Europe predviđena je izgradnja 108 tisuća megawati električnih centrala. Od toga je na prostoru Bosne i Hercegovine predviđena izgradnja, čak, 4 tisuće MW i to na destinacijama: Tuzli, Doboju, Ugljeviku, Gacku, Kaknju, Bugojnu i Tomislavgradu.
Projekt koji su ponudili Amerikanci u jednoj od dvije centrale ima jačinu 565 megawati, odnosno 115 MW više od projekta Blok 7 kojeg su ponudili Kinezi. Cijena tog kineskog projekta 855 milijuna dolara, i on je skuplji od američkog za 15 posto.
Povoljniji uvjeti i uštede
Za razliku od ovih bh. grandioznih europskih planova za Bosnu i Hercegovinu, u čitavom regionu neće biti toliko gradnje postrojenja za proizvodnju električne energije. U Hrvatskoj je planirana termoelektrana Plomin C, u Crnoj Gori u Pljevljima, u Srbiji kod Obrenovca i Obiliću na Kosovu.
Upravo zato je potrebno razmisliti o čistijim tehnologijama u gradnji termoelektrana u Bosni i Hercegovini.
Dvije centrale koje su ponuđene od Amerikanaca u ovom projektu, tvrdi se, su sofisticirana tehnologija. Sa druge strane, tehnologija sa Istoka bi mogla napraviti problem u standardizaciji prema onome što traže europski propisi.
Dvije američke centrale bi bile isporučene odmah, a izgradnja bi bila izvodiva za samo 18 mjeseci. U standardnoj proceduri potrebno je oko 8 godina kako bi se centrale stavile u funkciju. Tvrdi se da bi ušteda na toj investiciji iznosila oko 1,2 milijarde dolara. Bilo bi osigurano zapošljavanje oko 4000 ljudi. /nap.ba/
