Prvotno se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Sam pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan, čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji, pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje.

Danas se posebno Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno kod pravoslavnih. Kroz dugi tijek kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u svezi s njim. Međutim, znakoviti su običaji kod banjalučkih i srednjobosanskih katolika, koji su vezani uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta. Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici tog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana. Tek s polnoćnom misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju. Danas Badnja noć podrazumijeva zajedničku obiteljsku večeru uz molitvu i božićne pjesme. Poslije večere obitelj zajedno ide na polnoćku nakon koje se počinje slaviti Božić.

U iščekivanju Božića ekipa Travničkog vjesnika svim čitateljima katoličke vjeroispovjesti želi sretan Badnji dan.

/d.b./