Ovaj blagdan se proslavlja četrdeset dana nakon Uskrsa, a deset dana prije događaja silaska Duha Svetoga nad apostole. Četrdeset je broj koji se često spominje u Bibliji i u ovom kontekstu označuje ispunjenje Kristova djelovanja ovdje na zemlji kao Bogočovjeka. Isus je nakon uskrsnuća boravio 40 dana na zemlji i ukazivao se apostolima govoreći im o kraljevstvu Božjem. Četrdeseti dan se javio svojim učenicima u Jeruzalemu. Rekao im je da ostanu i čekaju dolazak Duha Svetoga. Zatim ih je poveo na Maslinsku goru, podigao ruke i blagoslovio ih. Pred njihovim očima uzašao je na nebo, pojavio se oblak koji ga je zaklonio i apostoli ga više nisu vidjeli. Dok su apostoli tako stajali i gledali u nebo ukazala su im se dva anđela i pitala ih zašto gledaju u nebo? Nakon toga anđeli im rekoše da će se Isus vratiti isto onako kako su ga vidjeli da odlazi na nebo.
Isus je uzašao k svom Ocu i sjeo Njemu s desna odakle ima svu vlast nad svime osobito nad zlom i Zlim. Svojim uzašašćem k Ocu Krist nas nije napustio, Njegova briga o nama i dalje se nastavlja. Sa Neba ima još bolji pogled na nas, Njegov glas jače odzvanja i nemoguće Ga je ne čuti, posebno kada smo slabi, kada nam se čini da nemamo izlaza. Dakle, Krist nas nije zaboravio i otišao na neko bolje mjesto, On je zauvijek sa nama jer je svojim uskrsnućem i uzašašćem na nebo, to nebo, Kraljevstvo Božje donio između nas.
Današnji čovjek, u ovom vremenu beznađa kao kršćanin treba vjerovati u bolje i kad stvari stoje loše. Treba biti jak, ne smije kloniti duhom i zaboraviti vjeru koju ima kao dar Duha. Svojim riječima i djelima treba svjedočiti radost na koju smo pozvani i to ne samo kršćanima već svakom čovjeku. Upravo i sam Isus govori svojim apostolima da idu po cijelome svijetu i navještaju evanđelje svakome stvorenju i oni koji povjeruju biti će spašeni, a oni što ne povjeruju biti će osuđeni. Krist je na križu otkupio grijehe sviju nas i svi smo dionici otkupljenja. Dakle, svi smo pozvani svjedočiti vjeru, nadu i radost koja je u nama. Naš pogled treba biti usmjeren prema nebu ali isto tako trebamo biti svjesni svog poslanja na zemlji. Naš duh trebamo uzdizati prema našoj vječnoj domovini, živjeti priželjkujući nebo. Put prema vječnoj domovini nam je pokazao sam Krist.
Slikovito rečeno kršćanin je pozvan biti poput stabla koje je zasađeno naopako: korijen u nebu, a plodovi na zemlji. Blagdan Uzašašća Gospodinova dokaz je spasenja čitavog čovječanstva, Krist je uzašao na nebo i po njemu i njegovoj milosti i mi smo dionici toga.
/V.L./
