Na početku, kada se javilo zanimanje za građevinu i je li ona oduvijek bila tvoj izbor?

Zanimanje za građevinsku struku javilo se već završetkom osnovne škole. Oduševljavala me činjenica da mogu stvarati velike stvari vlastitim rukama i uljepšavati okolinu u kojoj živim. A kako sam upisala i završila Opću gimnaziju „Novi Travnik“, to mi je ostala neostvarena želja. I parolom „nikad nije kasno“, nakon četiri godine srednje škole, shvatila sam da je stiglo vrijeme i za građevinu.

Jesu li Građevinski fakultet i Mostar kao grad ispunili očekivanja koja si imala nakon završetka srednje škole i odluke gdje ćeš nastaviti obrazovanje?

Premašili su moja očekivanja. Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru uvijek rado nazovem velikom obitelji i sigurna sam da će mnogo mojih kolega taj naziv i potvrditi. Mjesto koje mi je pružilo upoznavanje s divnim ljudima koji su  uvijek spremni pomoći, profesore koji su primjeri odgovornih inženjera i dekana, naše najveće potpore. Kada bih pričala o Mostaru istaknula bih uvijek samo pozitivne strane ovoga grada jer kada si okružen dobrim ljudima i iskorištavaš samo ono dobro što ti on pruža, onda negativne strane i propuste zanemaruješ. Mislim da mi najviše smeta što mladi ljudi govore kako Mostar ne nudi ništa osim ugostiteljskih objekata i tržnih cenatara dok zapravo problem leži u njihovoj nezainteresiranosti i vjerojatno nedovoljnoj promociji nekih korisnih i bogatih sadržaja.

Na Faklutetu jednom godišnje izlazi i časopis ,,Nestabilnost''. Što se može vidjeti na tim stranicama  i što studentima časopis predstavlja?

Jednom godišnje je izlazio, sljedeće akademske godine idemo na dva puta! Časopis „Nestabilnost“ je u biti nešto čime sam najviše ponosna, jer sam od početka fakultetskog obrazovanja u uredništvu i sada imam priliku opravdati njegovu kvalitetu i učiniti ga još boljim. Uredništvo se svake godine trudi obuhvatiti teme iz svijeta građevinarstva koje će obogatiti znanje studenata, pružiti mu mogućnost u ostvarenju vlastiti ideja i pokazati mu da je i Bosna i Hercegovina dio velikog građevinskog stvaralaštva. Osim toga, želimo potaknuti studente da iskorištavaju i budu dio projekata koji nisu vezani samo za struku, već ih obogaćuju i u drugim aspektima života. A kako su studenti poprilično teška publika, uspjeh nije nikad osiguran. I možda nam ta činjenica i daje volju da nastavimo pisati i truditi se, a na kraju i promijeniti svijest mladih ljudi.

Iza tebe je i projekt ,,Mjesec kulture i zabave''. Što je publika imala prigodu vidjeti te kakve su bile reakcije nakon  toga?

Projekt iza kojeg stoji cijeli saziv Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru i koji mi je bio i više nego ogromna potpora u ostvarivanju svih ideja. 14 događaja od kojih je  11 kulturnih, ponudila su studentima gotovo sve dijelove kulturnog života. Kazalište, film, fotografija, izložbe, poezija, debata, sajam, edukativne informacije. Izdvojit ću tri događaja na koja sam posebno ponosna, to je sigurno Izložba studenata ALU u Širokom Brijegu, bila je to prva izložba ovakvog tipa i sve nas je ostavila i više nego oduševljenima. Zatim, poetski kolaž „Jednu turu za kulturu“ koji je prvi put održan u Novom Travniku pod vodstvom Glorie Lujanović, a sada jei mostarska publika imala prigodu nasmijati se i uživati u varijacijama turbo folk i masovne glazbe kao ozbiljne poezije. I na kraju književna večer „Poezija u sedamnaest boca“ gdje su studenti Filozofskog fakulteta Katarina Marošević i Ivan Volić predstavili svoje zbrike poezije u predivnom ambijentu caffe Kosače i uz zvuke gitare i violine brojna publika je mogla uživati u opuštenom razgovoru s piscima i čitanju poezije..

Je li bilo teško uskladiti obveze koje imaš kao studentica i rad na tako zahtjevnom projektu?

Nadam se da neće zazvučati pogrešno, ali iznenađujuće, nije mi bilo ni u jednom trenutku  teško uskladiti sve te obveze. Sigurno je to bio jedan veliki izazov, ali uz dobru organizaciju vremena i ljubav s kojom takve stvari radiš, uistinu to ne može biti problem.

Nedavno smo te mogli vidjeti i na Našoj TV kada si govorila o posjeti Beogradu gdje si zajedno sa svojim kolegama sudjelovala na 42. međunarodnom sajmu građevinarstva. Kakvi su dojmovi nakon posjete i kakva ste iskustva donijeli u Mostar?

Dojmovi su veliki. Mi, nažalost, nemamo baš mnogo mogućnosti za češće posjete ovakvim događajima, ali zato kada je dobijemo, maksimalno je i iskoristimo. Što se tiče kvalitete samoga sajma, naši studenti nisu imali prigodu otići na prošlogodišnje sajmove, pa nam tu ne ostaje prostora da raspravljamo o kvaliteti. Ono što sigurno znam jest da smo ostali oduševljeni bogatstvom koje građevina kao struka pruža, a 505 izlagača pokazalo nam je neke nove dimenzije ove struke. Nadam se da će ovaj sajam postati tradicija našem Fakultetu i da će sljedeće generacije imati prigodu posjetiti i sajam i Beograd što je zasigurno jedno veliko iskustvo.

Kao studentica druge godine preddiplomskog studija građevine, postoji li već neki projekti na kojima bi željela raditi ili već radiš, a tiču se gradnje, prostornog uređenja itd.?
Upravo zbog toga što sam studentica tek druge godine smatram da nisam dovoljno, tako reći, zrela da radim na nekim većim projektima. Ali nekim manjim koracima, mislim da ću i uspjeti u tome. Samim tim što će tema našeg sljedećeg broja našeg časopisa biti Koridor 5c, otvara nam se mogućnost da se i sami okušamo u tom projektu i prvenstveno uz edukaciju, damo doprinos. Pa se iskreno nadam da ćemo i uspjeti napraviti suradnju sa nadležnima i kao rezultat dobiti stručan broj i neprocjenjivo iskustvo.

Zanimljivo je da, iako je građevina tvoje opredjeljenje, nikada ne možeš pobjeći od kulture i umjetnosti uopće, kako u Novom Travniku tako i u Mostaru. Na koji način spajaš te dvije ljubavi?

Upravo to, ne mogu pobjeći. Koliko god puta kažem da mi je dosta toga i da se idem posvetiti drugim stvarima, toliko puta me kultura i njena ljepota obuzme svojim rukama i privuče sebi. Ali, u rukama kulture ja pronalazim odmor i mir. Kolege mi često postavljaju pitanje: „A kako ti se da?“ i uz smijeh uvijek odgovoram da mi rad za kulturne projekte i umjestnost predstavlja jednu veliku čast i sigurno me čini boljim čovjekom.

Budući da dolaziš iz Novog Travnika, kakvo je tlo Središnje Bosne? Ali ne u građevinskom smislu.

Haha, već sam počela pričati o granulometrijskom sastavu! Tlo Središnje Bosne je dosta suho, ali sreća naša pa nam je klima takva i možemo to popraviti s količinom kiše koja padne. Ono što želim reći jest da smo mi itekakav materijal za oblikovanje i  mislim kako upravo s ovog područja dolaze ljudi koji su spremni napraviti promjene za dobrobit svih. Iako smo često popustljivi, u sebi nosimo radost i snagu koja se rijetko kada viđa. I upravo zbog tih vrlina nitko nikad neće uspjeti napraviti usporedbu sa Središnjom Bosnom, niti je uspjeti zamijeniti.

Za kraj, hoće li nadolazeće ljeto biti prigoda za odmor ili tek nove radne ideje i koje su to?

Sve će se uskladititi. Red odmora, red novih ideja i ostvarenja istih. Sve se u životu može balansirati pa tako i to. Nove ideje i promjene ne dolaze same već od odmornih i sretnih ljudi koji svaki dan uspjevaju buditi se pozitivni i spremni na nove izazove. Trenutno nisam sigurna što će mi sve zaokupirati pažnju, ali to će sigurno biti projekti vezani za fakultet i časopis. Ispred mene stoji zadatak za kojeg želim dati sve od sebe i opravdati rad prošlih generacija. Isto tako, pokušat ću s timom odličnih ljudi skupiti građevince s naših prostora i približiti ovu struku studentima sa svih prostora, educirati ih o novostima i upoznati ih s Mostarom. Za ostale planove šutim, neka budu iznenađenje kada ih realiziramo.

Travnički vjesnik | I.V.