Igra i učenje

Kao Područna škola OŠ Novi Travnik, mislim da smo dosta pomogli u očuvanju ljudi u ovom kraju. Kako smo 12 kilometara udaljeni od grada, roditelji ove djece bili bi prisiljeni odseliti se, kao što je to slučaj sa majkom prvačića Mihaela, koja mi je rekla da bi se odselili u Odžak, odakle je ona rodom, da joj dijete nema školu u selu, kazao je Krajišnik.

U selu danas živi stotinjak ljudi, uglavnom starije životne dobi, dok je prije rata bilo više od 3.000 stanovnika.

Školski dan im je, kažu učitelj i učenici, veoma zanimljiv. S obzirom na to da, zbog malog broja đaka, ima vremena da im posveti veću pažnju, većina Krajišnikovih učenika u danas petogodišnjoj školi ima odlične ocjene u nastavku školovanja.

Sjedimo, igramo se, učimo, sve se može propustiti, ali sat tjelesnog odgoja nikako. Kroz godine školovanja vezao sam se za ovu djecu. Mali Mihael treća je generacija iz iste obitelji koja je prošla kroz moju učionicu, govori učitelj, koji će uskoro steći uvjete za mirovinu.

Stav nadležnih

Područna škola radi od tridesetih godina prošlog stoljeća, uz prekid u ratnom periodu. Budućnost je, kaže direktorica OŠ Novi Travnik Anđa Džambas, neizvjesna.

Nekada je radilo po pet učitelja, danas se svelo na samo jednog. Mi se bojimo da ta škola neće opstati, naredne godine učenik petog razreda ići će u gradsku školu, a u Pećinama će ostati samo jedan đak pa ćemo vidjeti što će reći u resornom kantonalnom ministarstvu,kazala je Džambas.

Mislim da ću biti učitelj još ovu godinu i idem u mirovinu, a naredne godine, tko zna hoće li škola biti u funkciji. Nadam se da hoće i da će s ovim pametnim mladim ljudima raditi neka mlada učiteljica, kazao je Krajišnik.

/Avaz.ba/