Obilježavanje Međunarodnog dana prevencije vršnjačkog nasilja datira iz 2007. godine kad je kanadski dječak zbog nošenja ružičaste majice, koja je bila simbol podrške majci oboljeloj od karcinoma dojke, bio izložen vršnjačkom nasilju. Zbog solidarnosti i izražavanja podrške dječaku, školske kolege sutradan su se u školi pojavili u ružičastim majicama. U Bosni i Hercegovini ovaj Dan se obilježava od 2016. godine.
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve češćih primjera nasilja među vršnjacima, nasilje se pojavljuje u školi, na ulici, na internetu, u javnom prijevozu, odnosno ne postoji pravilo i može se dogoditi svugdje i svakome.
Nadležne institucije i većina medija o problemu pišu tek kada se dogodi tragičan kraj, nažalost samo nakon nekoliko dana sve se zaboravi do novog slučaja. Škola kao odgojno-obrazovna institucija dužna je svakodnevno svojim radom poticati na prevenciju nasilja. Upravo je Ministarstvo obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa ŽSB u tu svrhu izradilo "Protokol o postupanju u slučaju nasilja".
Dakle ravnatelji, stručni suradnici, učitelji i nastavnici osnovnih i srednjih škola moraju svakodnevno raditi na prevenciji nasilja, odnosno na podizanju svijesti kod učenika da je nasilje jako širok pojam i da je prisutno svakodnevno u našem okruženju, čak i u našim domovima putem suvremene tehnologije.
Vršnjačko nasilje obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se događaju među djecom, od rješavanja konflikata nasilnim putem, neprihvatljivog izražavanja ljutnje ili frustracije do ozbiljnih incidenata uz upotrebu oružja. Po definiciji nasilje u školi predstavlja nasilje u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima. Naravno među nasiljem ne podrazumijevamo jednokratni incident koji se neće ponoviti, prijateljske razmirice, svađe ili nesporazume, nenamjerno nanošenje boli, prijateljsko zadirkivanje i ostale situacije koje su bezazlene ili plod dječje igre.
Vrste nasilja
Nasilnik za žrtve najčešće bira mirne, utučene, nesigurne, plačljive osobe, osobe s posebnim potrebama, djecu slabijeg imovnog stanja, tjelesno slabiju i nespretniju djecu, odnosno djecu koja u nekom pogledu predstavljaju manjinu u odnosu na ostale. Nasilje se može podijeliti u nekoliko vrsta, no ona koja su česta među vršnjacima, odnosno u našim školama su:
Psihičko nasilje
Podrazumijeva situacije kada vas netko vrijeđa, ismijava, kritizira, optužuje, prijeti vam, naziva vas pogrdnim imenima, ponižava, omalovažava vas ili vašu obitelj i prijatelje, ruga vam se….
Tjelesno nasilje
Podrazumijeva: šamaranje, udaranje, guranje, šutiranje, štipanje, gnječenje, čupanje za kosu, lomljenje dijelova tijela, posjekotine, gašenje cigareta po tijelu, davljenje, grebanje, ujedanje, saplitanje, gađanje nekim predmetom i drugo.
Seksualno nasilje
Podrazumijeva svako ostvarivanje ili pokušaj ostvarivanja seksualnog odnosa ili seksualnih aktivnosti protiv vaše volje, Ono uključuje silovanje i pokušaj silovanja, dodirivanje intimnih dijelova tijela, seksualne primjedbe, ponude, zahtjeve, ucjene, šale, izraze lica i pokrete tijela koji u vama izazivaju osjećaj stida ili poniženja, prisiljavanje na gledanje pornografskih filmova ili časopisa, prisiljavanje na pornografsko fotografiranje i drugo. Također treba napomenuti da se u posljednje vrijeme događaju situacije u kojima se javno objavljuju ili razmjenjuju intimne slike maloljetne djece, što kod žrtve može izazvati teške psihološke posljedice. Takvih slučajeva zabilježeno je u posljednjih par mjeseci upravo u gradovima naše županije.
Ugrožavanje spokojstva
Podrazumijeva se vika, galama, istjerivanje iz učionice, skrivanje ili izbacivanje vaših stvari, dokumenata i sl, razbacivanje, cijepanje i uništavanje vaših predmeta…
Socijalno nasilje
Karakteristike su izbjegavanje, ignoriranje, isključivanje pojedinaca iz aktivnosti, ogovaranje, širenje zlobnih tračeva, stvaranje skupina među vršnjacima u kojima su pojedini učenici odbačeni…
Nasilje na internetu
Podrazumijeva situaciju kad je dijete ili tinejdžer izloženo napadu drugog djeteta, tinejdžera ili grupe djece, putem interneta ili mobilnog telefona. Napadi se većinom sastoje od slanja uznemirujućih poruka mobitelom, e-mailom ili na chatu, krađom lozinki, objavljivanju privatnih podataka i fotografija, širenjem neistine, lažnog predstavljanja ili neprimjerenim komentarima. Današnja djeca svoje slobodno vrijeme najčešće provode u svojim sobama, preko interneta imaju pristup s cijelim svijetom gdje su izložena raznim opasnostima.
Posljedice nasilja
Djeca koja dožive nasilje mogu imati izuzetno teške posljedice koje ih mogu pratiti tijekom cijeloga života. Takva djeca postaju plašljiva, povučena, površna, nezainteresirana, nemirna i lijena. Često se počinju ljutiti za svaku sitnicu, skloni su varanju, laži, prkosu, krađi i bježanju od obveza i odgovornosti. Zbog toga je vrlo čest slučaj da žrtva vremenom postane nasilnik, odnosno većina maloljetnih delinkvenata su nekada bili u ulozi žrtve. Upravo su to djeca koja odrastaju u nesređenoj i zapuštenoj obitelji u kojem prevladavaju svađe i nasilje. Dijete iz takve obitelji ne poznaje normalne modele rješavanja problema i često agresivnost vidi kao normalan način ponašanja.
Kako se oduprijeti nasilju
Ne smijemo biti promatrači nasilja ili nijemi svjedoci. U slučaju da se nađemo u ulozi žrtve treba se ponašati hrabro, čak i kada smo jako uplašeni, treba podignuti glavu, uspravno hodati i gledati osobu u oči. Nasilnika treba ignorirati jer cilj mu je izazvati vašu reakciju. Treba se zauzeti za sebe, povjeriti se odrasloj osobi i prijateljima i nikada na nasilje ne treba odgovarati nasiljem.
Uloga roditelja u prevenciji nasilja
Kada govorimo o bilo kojim društveno neprihvatljivim ponašanjima kod djece najčešće kažemo da je to „naučeno u kući“, odnosno plod nekvalitetnog obiteljskog odgoja. Obitelj igra najvažniju ulogu u odgoju djece, jer dijete u školi bude nekoliko sati, ostatak vremena je pod nadzorom roditelja. Današnji mladi ljudi svoje slobodno vrijeme provode na izuzetno nekvalitetan način, to su većinom kafići, kladionica i internet. Upravo je ovo posljednje svakodnevnica svakoga djeteta, jer satima vrijeme provode u sobi za računalom ili mobitelom gdje se druže s virtualnim prijateljima. Zbog svoje radoznalosti i nezrelosti lak su plijen za razne vrste nasilja ili iskorištavanja djece. Dakle dijete koje puno vremena provodi samo u sobi nije sigurno dijete iako je u kući, roditelji moraju kontrolirati sadržaje koje djeca koriste putem interneta te ih poticati na normalne aktivnosti, odnosno šetnju s prijateljima, sportske aktivnosti ili obiteljska druženja.
Kako prepoznati žrtvu nasilja
Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Uz već spomenute posljedice nasilja postoje i znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo i posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva. Najčešći znakovi kod djece koja trpe neku od spomenuti vrsti nasilja su strah odlaska u školu, mijenjanje uobičajenog puta do škole, „bolesni“ su ujutru prije škole ili imaju grčeve u trbuhu i glavobolju. Također se kod takve djece pogoršava uspjeh u školi, dolaze u kući izgladnjeli, postanu agresivni i depresivni, imaju neobjašnjive modrice i ogrebotine te dolaze kući s potrganom odjećom ili školskim knjigama.
Ukoliko sumnjate da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi, neka vam ispriča što se događa. Potrudite se da ga saslušate, uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam, potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu, ne ohrabrujte dijete da se samo odupre tome (npr. „Vrati mu“!); i budite svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, koje ne smijete zanemariti nego kontaktirajte školu.
Odgovornost je na svima
Odgojno obrazovne institucije, centri za socijalni rad i ostali nadležni organi moraju kroz preventive programe i stručna usavršavanja nastavnika raditi na suzbijanju svakog vrsta nasilja. Također i maloljetnik koji je sklon nasilju treba našu pomoć, treba naći uzroke takvoga ponašanja, na stručan i adekvatan način vratiti ga na pravi put i pružiti mu priliku za normalno odrastanje.
Djeci trebamo stvoriti ambijent i uvjete da da uživaju u normalnom druženju s prijateljima, da uživaju u školi i najljepšem đačkom dobu, odnosno da spoznaju prihvatljive i istinske životne vrijednosti. Također ih treba pripremiti da budu spremni na razne prepreke i poteškoće tijekom života na koje ne smiju odgovarati nasiljem nego razgovorom, poštenim radom i znanjem.
/Travnički vjesnik/
