U naselju Polje, u ulici Slavka Gavrančića automobil marke Peugeot iz zasad neutvrđenih razloga završio je u obližnjem kanalu, javlja čitatelj portala Travnički vjesnik.

Poštovani,
U svakom zlu ima i nešto dobro, kao mlad čovjek uvijek sam se pitao kako je to moguće i ta izreka mi je sličila na floskulu koja se samo tek tako izgovara. No, ovih dana sam se debelo uvjerio u težinu ove stare izreke. U mojoj borbi da dođem do zdravlja spoznao sam istinu dobroga u zlu, dobrotu ljudi koji su nevjerojatno brzo odazvali na moj apel za pomoć.

U subotu su vjernici iz Novog Travnika  pohodili su, predvođeni sestrama zajednice Kćeri Božje ljubavi iz samostana Drinskih mučenica  i župnikom župe Presvetog Trojstva don Antom Ledićem, 15. listopada 2016. godine, Sarajevo, Pale i Goražde, prateći put Drinskih mučenica.

Zajedno sa s. Anelom, s. Amalijom, s. Bertom, s. Livijom iz sarajevske zajednice s njima je hodočastila i s. Antonija putem kojim su s. Berchmana, s. Krizina, s. Jula, s. Antonija i s. Bernadeta, blažene Drinske mučenice, išle na svoje posljednje hodočašće kojim su potvrdile svoju herojsku vjernost Kristu mučeničkom smrću. Križni put Drinskih mučenica započeo je u mjestu Palama, zbog čega su i hodočasnici imali Svetu misu u crkvi sv. Josipa u koju su i Drinske mučenice znale dolaziti na Euharistiju kad nisu sudjelovale na Misi u samostanskoj kapelici.

Don Ante je u propovijedi hodočasnicima naglasio aktualnost žrtve Drinskih mučenica u današnjici: "Po njihovom zagovoru i žrtvi vidimo da Bog milošću vodi ovu Crkvu od njihove mučeničke smrti do danas. Njihova žrtva je postala dio naše svakodnevnice i zato se ne treba bojati, jer kao što smo čuli ako je Bog za nas tko će protiv nas, ako je Bog uvijek za svoga stvora zato taj stvor mora biti za svoga Stvoritelja kao što su to bili i mučenici od prvih vremena Crkve. Crkva je oduvijek bila hodočasnička, da se apostoli nisu žrtvovali i krenuli ne bi danas Isus Krist bio prisutan u cijelom svijetu. Ako je Bog za nas tko će protiv nas, a Bog je uvijek za nas.

Bog od nas ne traži da mi postanemo poput onih drugih ali uvijek traži od nas da budemo otvoreni i raspoloženi za njega. Trebamo Boga kao što su ga trebale i Drinske mučenice i zato su i one same iz potrebe za Bogom učinile iskorak do vrhunca vjernosti kome su i obećale svoje "Da" , molimo na ovom hodočašću njihov zagovor i da nam pomognu da sve više Boga učinimo utjelovljenim u svojoj svakodnevnici."

Nakon Svete mise posjetili su dio Pala pod nazivom Kalovita brda na mjesto gdje je bio sestarski samostan Marijin dom, u potpunosti spaljen 1941., koji je, zbog otvorenosti sestara da pomažu potrebnima, nazvan Gostinjcem siromaha. Hodočasnici su tu slušali o liku s. Jule koja se pred opasnošću svojih sestara nije povukla, nego je pružila svoju ruku sestrama u nevolji i krenula s njima na četverodnevni put križa, a mogla ga je izbjeći jer tog trenutka nije bila u samostanu. Ostatak puta hodočasnici su prešli na način kako su to činile i Drinske mučenice na svom putu: molitvom i vapajem Bogu za sve nakane koje su nosili u srcu.

Dolazak u Goražde i hod prema sobi zatočeništva sestara bio je prožet šutnjom. Na tom mjestu don Ante je pročitao muku Gospodina našega Isusa Krista jer su posljednji zazivi sestara bili: "Isuse spasi nas". Potom su dalje u Goraždu posjetili spomen obilježje gdje su hodočasnici izmolili litanije. U godini milosrđa naglašeno je kako sestre mučenice nisu činile velika djela, nego djela koja su najveća u Isusovoj logici: tjelesna i duhovna djela milosrđa prema bratu čovjeku. Put prema rijeci Drini, u koju su bačene, bio je prožet molitvom krunice Božjeg milosrđa nakon čega je ubačeno pet ruža u rijeku na spomen onih koji su prešle trnje, a zaradile vječni život. Svatko je ostao u trenucima samoće i molio ono najpotrebnije
od Boga po zagovoru Drinskih mučenica. 

Završetak hodočašća bio je posjet samostanu i crkvi Kraljice svete Krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, koji pripadaju sestrama družbe Kćeri Božje ljubavi. Pred njihovom slikom zahvalili su na daru hodočašća ispunjenog pjesmom i molitvom. Kućna predstojnica s. Antonela izrazila je zadovoljstvo hodočašćem te pozvala sve nazočne da zajedno pohode još jedno važno mjesto za Družbu - sestarsko groblje Betanija na proplanku pored nogometnog Stadiona Koševo. Među grobovima se tu posebno ističe grob s. Luke Liengitz (Lingic), sestre koja je umrla na glasu svetosti.

Završnu poruku hodočasnicima uputio je don Ante koji je rekao: "Cijeli ovaj dan sam samo na jednu nakanu molio prolazivši kroz život blaženica, a to je da i mi budemo putokaz jedni drugima kao što su i one."

/NovaBila.info/