Očito se novotravnički načelnik trudi da Novi Travnik unazadi, ne samo u komparaciji sa gradovima/općinama iz razvijenih država svijeta, kojima trebamo svi težiti, već i u odnosu na susjedne gradove/općine. Umjesto da se pozabavi sa stvarnim problemima koji tište sve građane općine Novi Travnik, Lendo je svu energiju usmjerio o stvaranje i širenje negativne energije i diskriminatorske politike, te se zaista istinski trudi da iz Novog Travnika u svijet odu negative vijesti.

Novi Travnik nema uređen park, ne postoje kino ili kazalište, nogometni stadion je na razini seoskog, šetalište uz rijeku je u potpunosti pretvoreno u ruglo grada, sportska dvorana koja je nekada bila među najboljim u BiH danas prokišnjava, gospodarstvo je potpuno zamrlo, okoliš u potpunosti onečišćen, sustav grijanja je primjereniji 18. nego 21. stoljeću, voda nije za piće, mladi svakim danom iseljavaju itd. To su samo neka obilježja današnjeg Novog Travnika, što je velikim dijelom i zasluga aktualnog načelnika koji je na toj poziciji skoro osam godina. Ovim pitanjima se ne bavi načelnik, iako je kao prvi čovjek općine najpozvaniji. Činjenica je da za jedan dio navedenog općina nema isključive ingerencije, već dijeli sa višim razinama vlasti, ali je isto tako činjenica da se ne vide pomaci niti u onom dijelu za koji je lokalna vlast nadležna.

Dok su odgovorne osobe koje su izabrane na javne funkcije okrenute prema pitanjima razvoja i gradnje bolje budućnosti, Lendo se nema namjeru tim baviti, on je preokupiran „boljom“ prošlosti. S obzirom na rezultate njegovog rada, vjerojatno i nema intelektualnih i drugih kapaciteta. Za postizanje boljitka treba imati znanje i biti spreman raditi, što je Lendi strano.

Najprije je Lendo diskriminirao hrvatski i srpski jezik u općinskoj administraciji pod nekim tragikomičnim objašnjenjima. To je nelogično s obzirom na Lendin životni put. Naime, Lendo se školovao i radio u bivšoj Jugoslaviji, tj. u državi u kojoj je službeni jezik bio srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski. Stoga je čudno njegovo protivljenje istim, a i još čudnije da iste ne razumije. Čudno za nekog tko je za životni put izabrao školovanje i rad u JNA i odbranu tekovina revolucije kao životni poziv.

Na jezicima Lendo nije stao. Dok su gotovo svi gradovi svijeta u ovo blagdansko razdoblje okićeni, te tako pretvoreni u ljepšu, topliju i ugodniju sredinu, Lendo je i to uskratio građanima Novog Travnika. Prvo, Novi Travnik je ukrašen sa višetjednim zaostatkom za većinom bosansko-hercegovačkih gradova/općina i svim europskim gradovima. Drugo, kada je i ukrašen, bolje da nije jer je to učinjeno sa dotrajalim ukrasima, bez imalo smisla, mašte i ukusa, kao da se radi o nekom „teferiću“ na marginama civilizacije, a ne o urbanoj sredini u srcu Bosne.

Lendo neumoljivo vraća Novi Travnik u prošlost. Pitanje jezika je jedno od elementarnih ljudskih prava, zagarantirano i u Ustavu BiH i međunarodnim konvencijama, te se o tome, u normalnim društvima, ne govori već desetljećima. Blagdansko ozračje u svim gradovima, koje ne vode zatucani mračnjaci, se vidi i osjeti na svakom koraku, a lokalne vlasti daju svoj nemjerljivi doprinos kroz ukrašavanje i organiziranje prigodnih manifestacija.

Dakle, postavlja se pitanje, čemu ovakvi potezi načelnika Novog Travnika? Je li to dodvoravanje (najekstremnijem) dijelu svoga biračkog tijela? Tako što pokušava „ukrasti“ Božić i Novu godinu, ili zabraniti jezike kojima se sam školovao i polagao pionirsku i vojnu zakletvu!? Pošto kao oficir vojske bivše države nema neko znanje o vjeri, možda mu je netko slagao da će se iskupiti za vlastite „grijehe“ iz prošlosti i biti veći vjernik, ako ignorira druge i drugačije!? Ili možda želja da 2015. i 2016. ostvari mirnim putem ono što nije mogao ratnim putem 1993. i 1994. godine!?

Zašto!? Tko zna! Teško je prodrijeti u razmišljanja osoba kao što je Refik Lendo. Motive možemo pretpostavljati i nagađati. Posljedice trpe svi građani Novog Travnika, bez obzira na njihovu etničku, vjersku ili drugu pripadnost. On je sebe i svoje „uhljebio“. Ima posao iz snova, ne radi gotovo ništa, a plaća i sve što uz to redovito ide. On se zamara ukrasima i jezicima, dok njegovi sugrađani, bez obzira na vjeru i naciju, idu „trbuhom za kruhom“ u inozemstvo, a većina onih koji ostaju rade za mizerne plaće i jedva preživljavaju, te gledaju kako da i oni odu izvan naše države. Građanima, posebno onim mladima, možemo zamjeriti samo jedno totalnu pasivnost i nedostatak bilo kakve aktivnosti da se ovo ponašanje javno osudi. Nažalost, nema građanskog neposluha ili protesta kojima bi građani rekli što misle.

Građani Novog Travnika umjesto da žive u općini koju krasi atmosfera tolerancije i međusobnog uvažavanja i poštivanja, gdje se njeguje suživot, te gdje mogu pronaći posao, a ne da idu raditi u druge općine ili čak države, „osuđeni“ su na vladavinu načelnika koji ne radi svoj posao, a kada pokušava isti raditi, onda se bavi trivijalnim stvarima. Svojim ponašanjem i (ne)radom sije negativnu klimu koja, ne samo što pogoršava odnose unutar općine, već i odbija potencijalne investitore. Posljedicu trpe svi, osim načelnika i njegove svite, koji su se dobro „snašli“.

Do kada!? Tko zna! Možda smo osuđeni da trpimo tiranina i živimo u gradu koji ima svjetliju prošlost, nego sadašnjost ili budućnost. Možda su nas magle na koje smo već pomalo navikli spriječili, da osim sivila i tame, vidimo i osjetimo da postoji nešto drugo, življe, bistrije, dinamičnije, vedrije. Možda smo prestali i vjerovati u priče starijih sugrađana o "gradu mladosti" i životu u njemu nekada.

Možda!? Možda je i do nas. Našeg konformizma, kukavičluka da uradimo bilo što da bi se desila neka promjena. Možda samo trebamo na glas razmišljati djelovati i boriti se za svoj grad i dostojan život u njemu. Dostojan toliko barem koliko su to imale generacije prije nas. Boriti se moramo demokratskim sredstvima, dosta nam je "generala", "oficira JNA" i njegovih metoda borbe. Prijetnji, ucjena, potkupljivanja, tiranije, nacionalne mobilizacije.

Treba nam dostojan život u gradu i općini kakvu zaslužujemo svi, a ne samo ugodan život za njega i njegove.

Treba nam načelnik kakvog zaslužuje naš grad, općina i mi građani Novog Travnika. /o.t./