Puno mojih prijatelja je igralo za okolne klubove, te sam se odlučio trenirati i igrati nogomet. Upisao se u NK „Lašva“ gdje je bilo dosta mojih prijatelja koji su tu već trenirali nogomet, ponosno nam otkriva Žilić.
Najviši rang u igračkoj nogometnoj karijeri ostvario je u NK „Vitez“ s kojim je igrao Republičku ligu (3. rang bivše Jugoslavije).
Nogometnu karijeru završio u NK Nova Bila (1983.) gdje je već preuzeo dužnost trenera. Sudačku karijeru započeo je 1984. godine kada je položio za suca. Sudio je jednu sezonu te je zaledio status suca postavši trenerom nogometnog kluba u Novoj Biloj. Suđenju se vraća 1995. godine sve do 2005. godine kada je završio sudačku karijeru, te postao kontrolor suđenja, a poslije i instruktor suđenja budući da je već dvije godine ranije položio sve predviđene ispite za instruktora suđenja nogometa.
Razmišljajući o tome koliko sam sebe dao za sport, a onda sam se pitao kako i na koji način će mi sport to vratiti te sam se odlučio da odem u nogometne suce što sam s velikim uspjehom obavljao tu časnu i odgovornu dužnost, naglašava Žilić.
Nikad ni jednu utakmicu nije otkazao, a često je bilo pitanja od Saveza smije li osuditi utakmicu koju su mnogi odbili zbog sigurnosnih razloga tog vremena. Važno za napomenuti je da je odsudio mnoštvo teških utakmica te da niti na jednoj nije bilo incidenata.
Nakon završetka sudačke karijere vraća se u nogomet u ulozi trenera i 2011. preuzima NK „Nova Bila“ kao trener mlađih uzrasta gdje se nalazi i danas gdje trenutno trenira 25 nogometaša.
NK „Nova Bila“ iznjedrio je dosta danas upješnih igrača, a osobno sam imao priliku s nekim i raditi. Ne mogu da ih ne spomenem jer su oni dio moje karijere: Mario Bajo (NK „Široki Brijeg“), Denis Džepina (NK „Vitez“), Filip Jelović (NK „Vitez“), Filip Perić (NK „Vitez“), Gabrijel Jurčević (NK „Vitez), Robert Perić (NK „Vitez“) te mnoštvo igrača u Romariju (Toni Andrić, Matija Sučić, Antonio Babić), ponosno ističe Žilić.
Danas u nogometu nije lako uspjeti i ostvariti svoje snove. Zainteresiranost za nogometom i sportom općenito svakim danom se sve više minimalizira, a sve manje djece se zanima za sport koji su zaokupljeni modernom tehnologijom.
Stanje nogometa nije na zavidnom nivou. Odnos prema nogometu evidentno je pao je na niske grane, a jedan od glavnih razloga je nedostatak financija i logističke potpore, posebno kada organiziraniji klubovi s jačim lobijem odvode djecu u svoje redove, dodaje Žilić.
Kao umirovljenik slobodno vrijeme uglavnom provodi na igralištu i djecom. Najviše ga raduje na igralištu vidjeti da nitko nije izostao s treninga i njihovu sreću kada igraju nogomet.
Pored rada s djecom na igralištu koje me najviše ispunjuje i čini srretnim, u slobodno vrijeme vozim bicikl i te idem u šetnju s ljepšom polovicom Slavicom, govori nam Marinkom s omijehom na licu.
Marinko je dobitnik brojnih priznanja za razvoj sporta, a najvažnije je ono posljednje koje je dobio od Sportskog saveza općine Travnik (srebrna plaketa za doprinos razvoju sporta.)
Ova plaketa je odraz zasluga i priznanja za dugogodišnji nesebični rad na razvoju sporta i predstavlja potvrdu mog odnosa prema sportu. Čini me sretnim da sam svojim sportskim djelima bar donekle doprinio da zadržim djecu na sportskim terenima i istovremeno ih odmaknem od raznih poroka koji im su danas na dohvat ruke, naglašava Žilić.
Onima koji se žele baviti nogometom, želim poručiti da se zvijezda ne postaje rođenjem, nego upornim treniranjem i radom. 10% je talent, a sve ostalo je rad, rad i samo uporan rad. Ako znamo da je u zdravom tijelu zdrav duh, onda je sport poziv svima onima koji žele da budu zdravi, uspješni i prepoznati u društvu, zaključio je ponosni sportaš naglasivši da ga neizmjerno sretnim čini svako dijete koje vidi da se bavi bilo kojim sportom, jer kako kaže to je pravi put kroz život.
