Sud BiH proglasio je Seada Durakovića krivim za protuzakonito posredovanje prilikom zapošljavanja i osudio ga na tri godine zatvora, dok je Sead Fazlić osuđen kao pomagač na šest mjeseci zatvora, piše portal radiokameleon.ba.

Većina u SIP-u spriječila je jučer pokušaj bošnjačkih članova ove institucije zadužene za provedbu izbornog procesa u BiH da se amnestiraju dužnosnici SDA i SDP-a od nasilja te odgovornosti za prekid izbornog procesa u Stocu 2. listopada za što su dobili i kaznene prijave iz policije. Naime, poništavanja izbora u Stocu neće biti sve dok se ne utvrde sve činjenice te će se procesuirati odgovorni za nasilje, zaključak je SIP-a.

I Čović prijavljen

Prava utakmica odigravala se jučer iza zatvorenih vrata SIP-a jer su predsjednik ove institucije Ahmet Šantić i njegove “stručne” službe iščistili svako spominjanje kandidata SDA za načelnika Stoca Salmira Kaplana i čelnika SDP-a u tome gradu Demira Mahmutčehajića, kao i drugih dužnosnika SDA za premlaćivanje dvojice dužnosnika Općinskog izbornog povjerenstva Ivana Perića i Marija Raguža kojemu je bio ugrožen i život, te nasilni prekid izbora razbacivanjem i otuđenjem biračkog materijala...

Izvor teksta: vecernji.ba

Okrugli stol na temu „Zašto nam (ne) treba treći kanal?“ održan je danas u organizaciji Hrvatskog studentskog politološkog foruma u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru. Okruglim stolom moderirao je Milan Sitarski iz Instituta za društveno – politička istraživanja (IDIP).

Lokalni izbori, koji su sada već iza nas po mnogo čemu ostati će upamćeni. Osobito će se urezati, da ne kažemo zapečatiti u memoriji bošnjačkog političkog vodstva, jer iskustvo srpskog preuzimanja Srebrenice biti će im znatno bolnije od svih poraza koje su udružene bošnjačke snage SDA/SBB na ovim izborima također osjetili. Pored Srebrenice vrijedi spomenuti Zenicu gdje je prvi put u povijesti pobjedu izgurao kandidat koji ne dolazi iz nomenklature SDA. Također, i u Tuzli su imali velika očekivanja, ali utvrda SDP-a, reklo bi se više Jasmina Imamovića i na ovim izborima pokazala se tvrdim orahom za ujedinjene probosanske, odnosno bošnjačke snage. Zanimljiv je i gubitak Bihaća gdje je pobjedu odnio predstavnik Građanskog saveza Šuhret Fazlić, a osobito povratak Fikreta Abdića – Babe koji se na ove izbore prijavio kao predstavnik laburističke stranke. Dojmljivim se čini i pobjeda Amre Babić u Visokom, bivše dužnosnice SDA, odakle dolazi i tajnik SDA Amir Zukić,  koja je, istine radi doista fenomenološka pojava za naš politički ambijent i razinu demokratske svijesti. Usto što je žena, osobitost njene pojave jeste i činjenica da je jedina načelnica općine u ovom dijelu Europe koja nosi hidžab, muslimansku vjersku i tradicionalnu odjeću, a pritom predstavlja bivši kadar SDA, stranke koja stavlja tapiju na isključivo pravo obrane nacionalnih i vjerskih bošnjačkih interesa, a koja je napustila SDA zbog unutarstranačkih sukoba i neslaganja. U Bugojnu već po drugi put nezavisni kandidat Hasan Ajkunić osvaja vlast, a da  kandidat SDA/SBB ostaje trećeplasirani i pored činjenice da iz tog srednjobosanskog grada dolazi potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović. Zavidoviće osvaja predstavnik posrnule Stranke za BiH, Vareš Zdravko Marošević, Gradačac, Gračanica i niz drugih simptomatičnih izbornih ishoda, koji ukazuju na sljedeću stvar.

Osovina SDA/SBB na ovim izborima više se bavila pitanjima kako doskočiti Hrvatima, kako ih zaustaviti u “rušilačkim“ aktivnostima podjele BiH, kako od Stoca napraviti Mostar, jer pobogu, zdrave institucije, pa makar se to radilo i o lokalnoj samoupravi, u kojima Hrvati čine kakav takav politički čimbenik nije u nacionalnom interesu Bošnjaka i to je suprotno interesu BiH u cjelini. U potpunoj zaluđenosti osvajanja vlasti u Stocu, toliko opijeni željom za pobjedom, pomno planiranom dugi vremenski period, dobro izračunatom fiktivnim prijavama birača, Kaplan najavljuje pobjedu i prije samih izbora.

U tom pobjedničkom zanosu, popraćena gorljivom željom za osvajanjem Stoca i bolesnom ambicijom za zaustavljanje proustaških snaga u razgradnji jedine BiH, te zatiranja u sjemenu ideje Hercegbosne, Bošnjaci, ti dobri Bošnjani, najodgovorniji narod za sudbinu BiH, zaboraviše Srebrenicu. Onu Srebrenicu koja je najveće moralno posrnuće Zapada, na čijem stradanju su udareni temelji genocidne tvorevine, istu onu Srebrenicu na kojoj se godinama stvarala propaganda i branio mit o tome kako su jedino muslimani/Bošnjaci žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji. Potpuno sigurni u uspjeh zajedničkog kandidata Čamila Durakovića u Srebrenici, kroz cijeli prijeizborni program, pa čak ni za vrijeme kampanje Srebrenica nije bila tema, nije postojala potreba ni za kakvim propagandnim bombardiranjem bošnjačke javnosti.

PODIJELJENE SREDINE TRAŽE DRUGAČIJI MODEL UPRAVLJANJA

Bosna i Hercegovina je postkonfliktno društvo, iza nas je krvavi rat, u kojemu su sudjelovale sve zaraćene strane i to svi jedni protiv drugih. Stradanja, razaranja, pljačke, ubojstva, pustoš, promatrano čisto sa sociološkog aspekta fenomena rata, sasvim je jasno da će ta epizoda iz rata teško biti zaboravljena ili izbrisana, jer mnogo je traga na životu i sudbinama ljudi ostavila. Zato kažemo da je Bosna i Hercegovina, svi današnji procesi koji su aktualni i važni za budućnost ove države bremeniti prošlošću. Tri naroda će morati postići konsenzus o budućnosti ove države te pokušati naći zajednički nazivnik, prihvatljivu matricu koja bi dala svim pripadnicima konstitutivnih naroda ali i građana dovoljno prostora za afirmaciju svojih nacionalnih, kulturnih i drugih posebnosti potpuno slobodno, jedni s drugima i bez dociranja. Rasprava o tome tko se kako osjeća, koji je narod stariji, tko je od koga nastao, tko polaže prava na ovu državu, kome se oduzimaju ta prava, jasno je da  nas neće nigdje daleko odvesti, posebno što je danas, rasprava o tome potpuno irelevantna uvažavajući činjenice i stanje na terenu. 

Akutna boljka svih postkonfliktnih društava upravo i jeste u nemogućnosti pronalaska zajedničkog sadržaja svih koji žive suživot u podijeljenim društvima, kako bi ulagali u zajedničku budućnost i zajednički, ravnopravno izgrađivali društvo kojem pripadaju. Podijeljena društva, kakva je i BiH, upravo zbog takvih odnosa između nacionalnih i konfesionalnih zajednica i predstavljaju poseban izazov za sve koji promišljaju ugodan suživot i zdravu budućnost, a posebno za one koji o tome odlučuju. Treći entitet, kao zahtjev koji se pojavljuje s hrvatske strane, prvenstveno predstavlja sinonim za ostvarenje jednakopravnosti tri naroda u BiH. Ako većinski bošnjački i većinski srpski, de facto i de iure, kroz nametnuta loša ustavna rješenja, koja degradiraju ustavnu poziciju hrvatskog naroda, imaju sve poluge vlasti u entitetima gdje su većina, postavlja se pitanje zašto i Hrvati kako konstitutivni narod, ne bi imali legitimno pravo zahtijevati svoj entitet. To nije rehabilitacija ideje Herceg-Bosne, koja kod nekih možda i budi loše reminiscencije iz prošlosti, nego opravdan zahtjev svim učesnicima u političkom životu BiH, da o pitanju pozicije hrvatskog naroda, ali i o sudbini BiH ozbiljno promisle. Sretna budućnost ove države neće biti ako Hrvati kao tvorbeni narod ne bude ravnopravno sudjelovao u svim političkim procesima bitnim za ovo društvo i državu koja je jednako hrvatska kao i ostalih konstitutivnih naroda koji je smatraju svojom.     

Međutim “Slučaj Stolac i Srebrenica“ nas pozivaju, da ne promišljamo samo o budućnosti države na nacionalnom nivou, vrlo je važna i lokalna, politička mikrosfera, možda i važnija od političkih procesa koji se odvijaju na najvišem nivou. Lokalne vlasti su najbliže građanima, tu se odvija svakodnevni život, ali i  za njihovu uspješnost, sve podijeljene sredine moraju položiti ispit zrelosti u poimanju nacionalnog i konfesionalnog pitanja kao i svih drugih “bitnosti“ za onaj manje brojan narod, koje ih čine drugačijim od brojnijih, u sredini u  kojoj živi i osjeća je svojom, u kojoj je rođen i odrastao, i koja predstavlja njegov svijet i mali dio svemira. To je koncept na kojemu će morati poraditi predstavnici sve tri nacionalne zajednice u BiH. Ono što smo vidjeli u Stocu ili Srebrenici, predstavlja jasno upozorenje za sve sudionike političkih procesa u našoj državi.

Zašto je važno pokušati pronaći održiv koncept na lokalnoj razini koji će biti uključiv i u kojemu će predstavnici manje brojnijeg naroda naći svoje mjesto, te pitati i biti pitani za sve odluke koje se donose na lokalnom nivou, u kojemu će biti aktivni sukreatori lokalnih prilika i čiji glas će se čuti i uvažavati?

KRENIMO PUTEM TRAVNIČKE PROMEMORIJE

Upravo zbog činjenice da u BiH postoji barem još 20 potencijalnih situacija koje smo imali priliku gledati u Stocu i Srebrenici. Travnik, Vitez, Busovača, Mostar, Stolac, Rama, Žepče, Odžak …, predstavljaju neuralgične točke i krizna žarišta s moguće sličnim scenarijem. Zbog toga je odgovornost na političkim elitama tri konstitutivna naroda da pokušaju naći održiv model, a svakako vrijednim ovdje treba spomenuti i prve korake u tom smjeru. Sredinom ove godine, javnosti je predstavljena Travnička promemorija u kojoj su predstavnici hrvatskog naroda općine Travnik pozvali predstavnike Bošnjaka, ali i međunarodne autoritete i cjelokupnu javnost na dijalog i potragu za održivim rješenjima. O svim pitanjima značajnim za budućnost, važno je razgovarati otvoreno i argumentirano, a posebno je važno iskazati spremnost da se problemima ide u susret i da se traže rješenja uvažavajući svoje sugovornike.

Politički i društveni aspekt i značaj “Travničke promemorije“ ogleda se u činjenici, što Promemorija predstavlja sasvim drugačije političko sredstvo koje baš i nije imanentno bosanskohercegovačkoj političkoj stvarnosti. Promemorija prije svega počiva na temeljnim demokratskim postulatima, poziva na dijalog, otvoreno i bez zadrške definira probleme i nudi izlaznu strategiju, put prema rješenju.

Ono što je ključno izdvojiti iz Promemorije, a što daje odgovor kako implementirati rješenja, je to, da je preduvjet istinskog rada lokalne vlasti na dobrobiti svih žitelja lokalne zajednice samo pravedna politička reprezentativnost predstavnika svih naroda i građana koji žive u istoj, bez obzira na njihovu brojnost. Time se smatra da Travnik kao jedinicu lokalne samouprave, a i ne ograničavajući se samo na njega, treba urediti na način koji osigurava ravnopravnu zastupljenost svih naroda i građana u lokalnoj vlasti. Vizija koja se navodi u Promemoriji je ta, da općina Travnik u budućnosti bude gradska zajednica uređena po načelu jedinstvenoga gradskog i upravnog područja u kojoj svi konstitutivni narodi i građani koji žive u Travniku imaju pravo birati i biti birani kroz izborna područja u kojim se jamči, kako minimalna, odnosno maksimalna nacionalna zastupljenost, tako i teritorijalna reprezentativnost, s čitavog područja grada Travnika.

Svakako ono što je najvažnije, daje prostor za politički dijalog, jer rješenja neće biti ako predstavnici i jednih i drugih o tome se ne dogovore.  Činjenica jeste da u posljednjih dvadeset godina postdejtonske BiH u gotovo svim podijeljenim sredinama vlast osvajaju nacionalne stranke. To u pravilu govori da je osnovna tema i na lokalnim nivoima, problem ne riješenog nacionalnog pitanja, opravdan ili neopravdan strah od brojnijeg i dominantnijeg. Što svakako ne bi trebalo biti, jer otvorena nacionalna pitanja i status jednog naroda ne rješavaju lokalne institucije. Također, sasvim je izvjesno da će u takvim uvjetima vlast dobiti ona stranka i onaj narod kojeg, pa makar i u promilima, ima više. Osnovna pretpostavka za izborni uspjeh, jeste nacionalna homogeniziranost. Međutim to ne smije i ne treba biti razlog da onaj koji zbog nacionalnog pregrupiranja ne uspije u izbornim apetitima, bude predmetom političkog marginaliziranja, a ipak u svom narodu, koji je manjinski u toj lokalnoj zajednici, ostvari uvjerljivo najveću izbornu podršku. Iz tih ali i sličnih razloga, lokalni politički ambijent, izmjenom ustavnih rješenja ali i promjenom lokalnih Statuta općina i gradova treba do kraja relaksirati i demokratizirati. Zadržavajući status quo u tim sredinama, koji se ogleda u permanentnim ili stalnim paralizama sustava, kao što imamo priliku gledati u Mostaru, a pritom ništa poduzimati kako bi iste blokade i otklonile, ne vodi ka rješenju nego daljnjem usložnjavanju i onako složene političke situacije. U tom pogledu, vrijedi podcrtati, kako je Travnička promemorija važan dokument, jer predstavlja novi, potpuno prihvatljivi, najdemokratskiji alat u borbi za ostvarenje političkih ciljeva, jer nudi optimalna rješenja i poziva suprotnu stranu za pregovarački stol, bez mrkve i batine. 

Slučaj Stolac i slučaj Srebrenica zapravo do kraja na najjednostavniji način daju cjelokupnu deskripciju ukupnog stanja političke svijesti u Bošnjaka. Srebrenica i gubitak izbora bošnjačkog kandidata za načelnika, Stolac i razbojnički pokušaj osvajanja vlasti, šalje vrlo jasne signale političkom Sarajevu, koje ni ovoga puta neće shvatiti. Maksimalistički zahtjevi iskazani u Stocu, kao dugoročnom bošnjačkom političkom cilju te kopanje rupe Hrvatima u Hercegovini, ali i u cijeloj FBiH, najprizemnije su spušteni u Srebrenici. Oba slučaja Bošnjacima šalje vrlo jasnu poruku, kada hoćeš sve, pa i ono što ti ne pripada, ne dobiješ ništa pa izgubiš i ono što ti, uvjetno rečeno, pripada.

Srebrenica, zajedno sa Stocem treba gledati kao poziv bošnjačkoj politici na otriježnjenje, jer ovako se država ne može graditi, a osobito ne zajednica tri konstitutivna i ravnopravna naroda. Ukoliko bošnjačka politika ne shvati da budućnost BiH nije u projiciranju stalnih kriza, nego u traženju rješenja, ova država će se urušiti iznutra, samo je pitanje vremena. 

 Travnicki.ba

„Šta sam ja...bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer...šta je čovjek bez domovine...i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja...Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći...“

Katarina Kosača Kotromanić rođena je oko 1425. godine u Blagaju kod Mostara od majke Jelene Balšić i oca herceg Stjepana Vukčić Kosače. Navršivši 22 godine, postala je suprugom kralju Stjepanu Tomašu Kotromaniću i time prihvatila rimokatoličanstvo (prije udaje bila je pod jakim utjecajem svoje pravoslavne bake koja je u tom duhu odgojila i njenu majku Jelenu). Sklapanjem ovoga braka, kralj Stjepan Tomaš Kotromanić dobio je jakog saveznika u liku Katarininog oca, u ratu protiv Osmanlija. Kraljica Katarina i kralj Stjepan Tomaš su stolovali u kraljevskom gradu Bobovcu, nadomak Kraljeve Sutjeske. Imali su dvoje djece, Sigismunda i Katarinu, te pastorka Stjepana Tomaševića, vanbračnog sina njenog muža i krstjanke Vojače. Nakon smrti kralja Stjepana Tomaša Kotromanića 1461. godine, Katarina službeno prestaje biti kraljicom, ali joj nasljednik njenog muža, Stjepan Tomašević daje titulu kraljice majke i ona ostaje živjeti na dvoru kraljice Mare, supruge Stjepana Tomaševića.

U mjesecu svibnju i lipnju 1463. godine osmalijske sile su žestoko nadirale s istoka i kralj Stjepan Tomašević je okončao svoj život braneći prijestolje, dok se u to vrijeme kraljica Katarina zatekla u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio okupiran, uspjela je pobjeći do Kupresa gdje je počela okupljati vojsku za obranu Bosne. U to vrijeme je u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Nakon što se nije uspjela ni na Kupresu suprotstaviti silama Osmanlija, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno sa kraljevskom vojskom povukla do Dubrovnika. Postoji legenda koja kaže da je kraljica Katarina zajedno sa svojom vojskom uspjela izbjeći osmanlijsku potjeru time što je konje naopako potkovala i tako ih zavarala. Katarininu djecu, Osmalije su oteli i odveli ih u Carigrad na dvor, gdje su primili islam i nikad ih više nije vidjela.

Budući da je u to vrijeme i Dubrovnik bio u opasnosti da padne pod vlast Osmalija, ipak je zahvaljujući svojim jakim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama i velikom otkupninom, uspio očuvati svoju neovisnost i slobodu. Odatle je kraljica Katarina otišla u Rim gdje je sve do svoje smrti, 1478. godine radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani vjere. U Rimu je uživala veliki ugled, bila je pod papinskom zaštitom, sudjelovala je u ondašnjem društvenom životu, te je držala vlastiti mali dvor na kojem su boravili uglavnom njeni sunarodnjaci.

Iako u tuđini, sama, bez supruga, bez djece, nedaće koje su je snašle, kraljica Katarina je dostojanstveno podnosila, a ondašnja talijanska i rimska javnost s poštovanjem je gledala na njenu sudbinu. Od svega što ju je snašlo, najteže je podnosila razdvojenost od djece i sudbinu koja ih je zadesila, nakon što su odvedeni u Carigrad. 1470. godine kraljica je tražila pomoć od milanskog kneza Galeazza Sforze u cilju oslobađanja svoje djece, a ista molba je ponovljena i 1474. godine, no kako je poznato, ostalo je bez nekog odjeka.

Njezin boravak u središtu kršćanskog svijeta ostavio je jak pečat na njezin vjerski život. Zla sudbina ju je potaknula da dublje promišlja o smislu života, da produbljuje kršćansko rješenje ljudskog životnog puta i primjenjuje ga u svome životu. Stupivši u vezu sa franjevačkim samostanom Aracoeli u Rimu, pristupila je i Trećem redu sv. Franje, te se svojski zalagala i pomagala ovu bratovštinu. Načetog zdravlja, kraljica Katarina je teško obolila i kao zakonita nasljednica Bosanskog kraljevstva, 20. listopada 1478. godine, dala je napraviti oporuku, u kojoj je najprije izrazila želju da bude sahranjena u crkvi Aracoeli. Papu Siksta IV. i njegove nasljednike imenovala je baštinicima Bosanskog kraljevstva i molila ih da ga u cijelosti predaju njenom sinu Sigismundu ako se vrati na kršćanstvo. Ako se Sigismund ne vrati kršćanskoj vjeri, nasljednicom postaje njena kći Katarina pod istim uvjetom. No, ako oboje djece ustraje u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnicom Bosankog kraljevstva. Ostala dobra, pokretna i nepokretna kraljica Katarina je ostavila svojim dvorjanicima koji su je vjerno služili svih 14 godina boravka u Rimu.

Kraljica Katarina je umrla pet dana nakon pisanja oporuke, 25. listopada 1478. godine. Po vlastitoj želji, pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli, a na njenom grobu prikazan je stasiti lik s kraljevskom krunom s grbovima bosanske države i obitelji Kosača, a pri dnu je natpis pisan bosančicom. Nakon 112. godina, pregrađeno je svetište u kojem se nalazi njezin grob, postavljena je nadgrobna ploča uz stup do svetišta i natpis je preveden na latinski.

Zahvaljujući franjevcima, bosanski Hrvati kroz stoljeća štuju kraljicu Katarinu kao ženu sveta života. Svake godine, na dan njene smrti 25. listopada obilježava se dan blažene Katarine Kosače Kotromanić. Slave je brojni vjernici želeći slijediti njezin primjer vjere, a u narodu je ostala simbol nadahnuća i uzora. Kao pobožna kršćanka, umna žena i dobra vezilja, izrađivala je i crkveno ruho koje se i dandanas čuva u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. U njenu čast i danas žene iz ovoga kraja na svojoj narodnoj nošnji imaju crne rupce „katarinke“.     

 I.D.

Uz Bosnu i Hercegovinu, u razmjeni svjetskih agencijskih vijesti najčešće se spominje Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. Brojni su strani dužnosnici ocijenili kako je organiziranjem referenduma o danu toga entiteta, čime je prkosio odluci Ustavnog suda, prešao crvenu liniju. No, Dodik je samo tjedan dana poslije prešao još jednu liniju. Potukao je srpsku konkurenciju na izborima i nikada nije bio politički moćniji. Njegov kandidat pobijedio je i u Srebrenici, zbog čega su brojne bošnjačke stranke i udruge počele s međusobnim optuživanjima, ali i pokrenule mehanizme za ponovno organiziranje izbora. Dodik povezuje zbivanja u Srebrenici i nasilje u Stocu te podržava inicijative da Hrvati dobiju vlastitu federalnu jedinicu u zemlji, a o svemu tome govorio je u velikom, ekskluzivnom intervjuu u Večernjem listu BiH, kojeg prenosi Večernjakov portal Vecernji.ba.

Z.Krešić/Večernji list: Kao da, gospodine Dodik, nisu gotovi ni ovi lokalni izbori na kojima su brojni očekivali vaš pad. Traži se ponovno brojenje glasova za Srebrenicu, nasilje u Stocu. Kako na to gledate?!

Milorad Dodik: - To je politika koja je izgubila na izborima, makar ovdje u Republici Srpskoj. To je politika Srpske demokratske stranke (SDS) zajedno sa Strankom demokratske akcije (SDA) koja je bila motivirana time da SDS mene napada, a da im SDA osigura logistiku kako bi preko Tužiteljstva BiH pokušali mene procesuirati. I ta je politika izgubila na svim mjestima koja su za njih zanimljiva. SDS je izgubio na mnogim, a SDA je bila najvažnija Srebrenica.

Z.Krešić/Večernji list: Što vam govori činjenica da su Bošnjaci glasovali za vas u Žepi, susjednom malome mjestu koje je također, uz Srebrenicu, teško stradalo u ratu ako su već SDA i bošnjačka politika protiv vas?

Milorad Dodik: - Bošnjake je zloupotrijebilo političko Sarajevo u Republici Srpskoj. Oni im samo trebaju kada su izbori i kada se promoviraju određene nacionalne teme pa se Bošnjake pokušava iskoristiti kao remetilački čimbenik. Mi smo tim ljudima rješavali realne probleme. Žepa pripada općini Rogatica i tome mjestu smo izgradili asfaltnu cestu od 11 kilometara koja je konačno povezala to naselje u kojemu žive Bošnjaci s magistralnim cestama. Vjerojatno je njihovo glasovanje za nas odgovor neke ljudskosti. I mi želimo sa svim Bošnjacima razgovarati i rješavati te probleme. No, kada se umiješa SDA i Islamska zajednica odmah se manipulira Bošnjacima i ne prolaze ni racionalne stvari. Na jednak način surađujemo i s Hrvatima te svim građanima u RS-u.

Z.Krešić/Večernji list: Hoće li se izbori ponoviti u Srebrenici?

Milorad Dodik: - Ne!

Z.Krešić/Večernji list: Zašto neće?

Milorad Dodik: - Za to nema razloga. Ovdje u Srebrenici srušen je i jedan mit po kojemu svaki put kada bi Bošnjaci zaplakali odmah bi svi trebali liti suze i solidarizirati se s njima. SDA je izgubio izbore i nema definitivno ništa neregularno što bi vodilo tome da se izbori ponove. Ali nije problem samo Srebrenica. Pogledajte Stolac, deseci stvari od kojih se stvaraju mitovi. Mi više nećemo reagirati na te njihove suze i plač jer se radi o politikama.

Z.Krešić/Večernji list: Postoji strah, prije svih, udruge “Majke Srebrenice”, da će se poremetiti obilježavanje 11. srpnja kada se dogodio strašni zločin nad Bošnjacima?

Milorad Dodik: - Nitko ništa neće učiniti da se promijeni ceremoniju obilježavanja te tragedije u Potočarima. Ali će sve ostalo u Srebrenici biti drukčije. Čovjek kada sretne te majke, ne može da mu ne zastane dah i da ne osjeti suosjećanje. Ali je problematično kada se i te žene počnu baviti politikom. Za te žene tada nemam emocije, postoji samo politički stav.

Z.Krešić/Večernji list: Stolac je jedina općina nakon rata u BiH u kojoj su bošnjački politički aktivisti nasilno zaustavili izbore. Da su kojim slučajem to učinili Srbi u Srebrenici, pretukli članove Općinskog izbornog povjerenstva, ukrali sve kutije i biračke popise ili da su slično učinili Hrvati u Stocu, što mislite kakva bi bila reakcija domaćih vlasti, ali i međunarodne zajednice?

Milorad Dodik: - Možda bi NATO digao zrakoplovstvo.

Z.Krešić/Večernji list: Što vam to govori?

Milorad Dodik: - To mi govori mnogo toga. Zar vam nije strašno što su politički predstavnici Bošnjaka rekli kako Srbin ne može biti načelnik u Srebrenici. To je za mene još dramatičnije nego prekinuti izbore. Da sam ja rekao kako Bošnjak ne može biti načelnik, samo zbog tog razloga, vjerojatno bi žestoko reagirali iz međunarodne zajednice. To govori, prije svega, da su Bošnjaci navikli da je istina samo ono što oni kažu. Sada vjerujem kako je ovo nasilje ojačalo poziciju Hrvata u Stocu i da se to treba formalizirati u smislu izborne pobjede. Ali, želim pri tome istaknuti kako u Stocu živi 300 Srba za koje imamo interesa i očekujem da će oni podržati predstavnika Hrvata u lokalnoj vlasti. Ja ih pozivam da to urade.

Z.Krešić/Večernji list: Poanta moga pitanja glede nasilja u Stocu je zakazivanje i nereagiranje države, medijske harange gdje se nasilnik i nasilje opravdava?!

Milorad Dodik: - Koje države?


Z.Krešić/Večernji list: Znate koje?!

Milorad Dodik: - Ne trebate biti iznenađeni. Očigledno u Sarajevu misle kako je u redu da prave privatnu državu samo za sebe. Da je bilo obrnuto, vjerojatno bi reagirala država o kojoj vi govorite, Tužiteljstvo, sud i sve ono što su tamo vještački stvorili. Najveći problem ove države, napose Hrvata i Srba, je što u Sarajevu djeluje dobar dio institucija izvan Ustava i zakona. A to su Sud, Tužiteljstvo, Ustavni sud...


Z.Krešić/Večernji list: Oporba tvrdi kako ste pobijedili vi i vaša stranka jer vas nisu uhitili, a da je za to kriv državni tužitelj kojega su nedavno i smijenili. Kako to komentirate?


Milorad Dodik: (smijeh)

Z.Krešić/Večernji list: Nemate komentara?!

Milorad Dodik: - Politika koju su oni promovirali je uhićenje Dodika jer oni hoće to napraviti fizički s obzirom na to da me ne mogu eliminirati politički. Vjerojatno to nije sav asortiman koji imaju ti likovi iz oporbe vezano uz Tužiteljstvo. Neću likovati, ali im mogu samo reći ako igrate Ligu prvaka, onda morate imati dobre igrače. Ako to nemate, gubite 5:0.

Z.Krešić/Večernji list: Kao sinoć (op. a. preksinoć) Barcelona?

Milorad Dodik: - Jeste li vidjeli? Sjajno su igrali.

Z.Krešić/Večernji list: Hoće li SNSD ući u državnu vlast, o tome se nagađa nakon ovih izbora na kojima ste pomeli stranke koje uime Srba sudjeluju u Vijeću ministara?

Milorad Dodik: - Ne.


Z.Krešić/Večernji list: Zašto nećete?

Milorad Dodik: - SDA i njegov Savez za promjene moraju snositi odgovornost za loše politike koje su tamo vodili. SDS i druge srpske stranke su nastavile sa spiralom izdaje nacionalnih interesa. Niz je dokaza i narod je to ovdje razumio. Ovo je i krah međunarodnog projekta koji se zove Savez za promjene koji predvodi SDS. Narod je rekao da ih neće.

Z.Krešić/Večernji list: 
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je i hrvatski član Predsjedništva BiH, rekao je kako državna vlast, odnosno većina ne postoji nakon što je oboren vrlo značajan zakon kojim se predviđa povećanje trošarina da bi se moglo nastaviti graditi autoceste. Kako to komentirate?

Milorad Dodik: - Prije nekoliko dana u Washingtonu su predstavnici vlasti to dogovorili s MMF-om i to je njihov zahtjev. Racionalni političari u vrijeme relativno niske cijene nafte lakše mogu progurati povećanje trošarina, što bi dovelo do ubrzavanja izgradnje autocesta, ali oni koji su se slučajno zatekli u državnom Parlamentu su to problematizirali. Oni misle da će RS time oslabiti ako se ne izmijeni taj zakon.

Z.Krešić/Večernji list: 
Čini mi se da je to pozadina SDS-ova protivljenja zakonu koji smatra da bi se snažnije punio proračun RS-a kojim upravlja Dodik i njegova stranka?

Milorad Dodik: - Oni su se odrekli RS-a i to najbolje govori o njima. Uhvatili su se BiH i šefa SDA Bakira Izetbegovića. To ne može dugo trajati. Narod je pokazao da oni nemaju potporu za tu politiku. Vjerojatno bi oni ovdje definitivno bili poraženi, ali sada moraju za potrebe nekih stranih veleposlanstava objašnjavati zašto su izgubili pa nastavljaju da treba makar do općih izbora za dvije godine uhititi Dodika. Narod je ovdje pokazao što misli o tome i glasovao je protiv vlasti na razini države BiH i srpskih predstavnika.


Z.Krešić/Večernji list: Nedavni dolazak američke veleposlanice Maureen Cormack i poruke kako je spremna razgovarati s vama u slučaju ako budete poštovali BiH je za neke bio pokazatelj zatopljavanja odnosa. Je li se to dogodilo?

Milorad Dodik: - To što se dogodilo odnosilo se na izjave za javnost. Mi ovdje nemamo ni jedan razlog biti protiv najveće sile svijeta. Dapače, to ne bi učinili ni ljudi koji imaju problema s vlastitom pameću. Ali ovdje su pitanja koja se tiču dostojanstva. Ne možete doći u poziciju da se od vas traži nemoguće, onda vas okrive, a to niste napravili. Kao, eto, Dodik bi trebao pokazati svoju brigu o BiH i mi bismo odmah s njim razgovarali.

Z.Krešić/Večernji list: 
Na kakvu BiH ste pri tome misli?

Milorad Dodik: - Ako je BiH ono što oni misle da jest, ja nisam za takvu BiH. Ako je to BiH u kojoj će se dogovoriti tri strane bez miješanja sa strane, jer očigledno da problem prave oni sa strane i dovode do nesposobnosti te paralize funkcioniranja BiH, onda se sve može riješiti. Stranci su razvalili politički potencijal Hrvata time što su mijenjali Ustav i zakone u FBiH. Kada su to završili onda su htjeli modelirati RS u korist središnjih institucija BiH. Naravno da se to nije moglo dogoditi ovdje. Ja sam čovjek koji čita Ustav i sve odnose želi tako regulirati. Ako se žele novi odnosi, onda u Ustavu piše da se o tome mora potpisati sporazum. To piše u Ustavu. Ako se tako radi, ja sam partner. Ako se ne radi tako, nisam za dogovor.


Z.Krešić/Večernji list: Prije referenduma medijski baloni su zvučali ovako: ‘zvecka se oružjem’, ‘podignute napetosti’, ‘prijete sukobi’. Kako na to gledate?

Milorad Dodik: - I tada kada se to događalo jasno sam govorio da nema ništa od rata. I to je pokazalo kako se misli da u BiH treba najvažniji biti jauk i plač Bošnjaka. To je poraženo na ovim izborima, ponavljam. Bošnjaci sada prave istu pogrešku kao što su to naivno radili Srbi u bivšoj Jugoslaviji i kao rezultat toga dobili su sve protiv sebe. Smatrali su da njima pripada Jugoslavija i to je bila katastrofalna pogreška. Izgubili su Jugoslaviju. Bošnjaci smatraju da je njihova ‘Bosna’ u kojoj nema Hrvata i Srba ili da u njoj budu Hrvati popu Lijanovića ili pak Srbi koje oni hoće poput Bosića. Naravno, ta država ne može proći i oni će izgubiti. Sada Bošnjaci prolaze isti put arogancije kao Srbi kada su bili pod Miloševićem.


Z.Krešić/Večernji list: Spekuliralo se zašto se ne želite odazvati pozivu u Tužiteljstvo da date iskaz o referendumu, a navodno se govori da imate svakodnevne ozbiljne prijetnje smrću zbog dolaska u Sarajevo?!

Milorad Dodik: - Naravno. Mene svaki dan obavještavaju o tome. Deseci poruka stižu gdje se prijeti na taj način. Ne trebam biti naivan i nisam ovdje da dokazujem jesam i kukavica ili sam hrabar. Ali prije nego što odgovorim na vaše pitanje želim reći kako, po Ustavu, ne postoji sud ili tužiteljstvo. Radi se o demonstraciji međunarodne sile ovdje. Kada uzmete u obzir prvi akt formiranja suda i tužiteljstva, onda u prvoj rečenici stoji da je uspostavljeno kako bi progonilo korumpirane političare. Da bi to narod bolje progutao. Nedavno je OESS napravio izvješće koje je na iznimno loš način opisalo rad sudova i tužiteljstava. Nitko ne može braniti institucije koje vode sudske postupke kojima pak upravlja SDA. Kada je otpravnik poslova američkog Veleposlanstva u BiH Cristopher Hill odlazio iz BiH, a s njim sam imao velike prijepore, napisao je na svom Twitter profilu da su Tužiteljstvo i Sud BiH pod izravnim upravljanjem vodeće bošnjačke stranke SDA.

Z.Krešić/Večernji list: 
Niste mi odgovorili glede vašeg pojavljivanja pred Tužiteljstvom?!

Milorad Dodik: - Problem je u tome što se godinama u Tužiteljstvu drže predmeti i onda se Sud i Tužiteljstvo pretvaraju u glavna politička tijela na razini BiH. Ne bježim ja od davanja toga iskaza i spreman sam ga dati, ali za sebe tražim ono što je omogućeno brojnim drugim koji su ga davali u nadležnom lokalnom sudskom tijelu ili pak videolinkom. Ništa drugo na tražim. Ako to ne urade, to za mene govori o političkoj motivaciji.

Z.Krešić/Večernji list: 
Nitko to još javno nije objavio, ali međunarodna uprava u BiH je, čini se, izgašena. U međuvremenu značajan dio međunarodnih dužnosnika, uključujući one najmoćnije, ističe kako u Ustavnom sudu treba rješavati glavne prijepore ove zemlje, uključujući i naroda. Kako na to gledate?

Milorad Dodik: - Sada nema nikakve razlike između Ustavnog suda i visokog međunarodnog predstavnika. Njega čine tri strana suca i dva Bošnjaka koji za sve mogu nadglasati Hrvate i Srbe koji imaju po dvojicu sudaca. Brojne su negativne odluke koje su donijeli protiv interesa Srba i Hrvata. A kako taj sud funkcionira, najbolje govori činjenica da nije provedeno čak 90 odluka. Kada se pojavila devedeset i prva, onda se počelo proganjati Srbe. Nije mi jasno kako su mogli preskočiti prvu, drugu, 78. odluku, presudu za Mostar?! U čemu je razlika? To za mene govori kako je taj Ustavni sud BiH političko tijelo koje donosi političke odluke jer donosi promptno odluke kada su u pitanju referendum i Srbi. Za mene je pitanje Ustavnoga suda u BiH ključno i ponovno ću u proceduru vratiti Zakon o Ustavnom sudu BiH. Svaki student prava zna da Ustav ne uvodi instituciju Ustavnog suda, nego zakon koji je donesen na temelju Ustava. BiH nema zakona o Ustavu BiH. Oni su pak donosili vlastita pravila po kojima rade. To ne postoji nigdje na svijetu. Ako BiH želi živjeti, treba donijeti zakon, izbaciti strance iz toga suda i uvesti paritet po tri Srbina, Hrvata i Bošnjaka.

Z.Krešić/Večernji list: Hoćete li organizirati novi referendum?

Milorad Dodik: Ovisi o temama?!

Z.Krešić/Večernji list: Recimo, samostalna Republika Srpska?!

Milorad Dodik: - Jednog dana, ako dođemo u tu poziciju, to će se dogoditi na referendumu. To nije na našem dnevnom redu jer o tome ne razmišljamo. O tome uglavnom samo odgovaram na novinarska pitanja. Ako govorimo načelno, ovdje se moraju stvari rješavati referendumima. Bit će jednog dana i referendum Hrvata koji će svoja prava na taj način braniti.


Z.Krešić/Večernji list: Jeste li vi najveći problem ove zemlje, makar se to čuje iz političkog Sarajeva i dijela međunarodne zajednice?

Milorad Dodik: - Ako se to sudi po tome da nisam spreman prihvatiti poništavanje statusa Republike Srpske i nas ovdje, onda jesam.


Z.Krešić/Večernji list: Odnedavna se iz Zagreba sve glasnije čuje inicijativa o promjeni Daytonskog sporazuma, prije svega ju je istaknula predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kako bi se popravila pozicija Hrvata. Jeste li spremni podržati te prijedloga Hrvata?

Milorad Dodik: - Nema potrebe za izmjenom Daytona u tome dijelu, nego da se uvaži Daytonski sporazum koji bi stvorio osnovu za dogovor triju naroda. Zna se moj stav i onda kada je to bilo manje politički pragmatično, ja sam podržavao taj stav. Smatram da Hrvat trebaju formalizirati i teritorijalizirati svoje ambicije u okviru FBiH. Moram reći kako opća politika Hrvatske u tome dijelu ne pomaže bh. Hrvatima.

Z.Krešić/Večernji list: Te ustavne izmjene, po razmišljanju iz Zagreba, trebale bi se provesti kroz približavanje BiH u EU, a istodobno se može čuti inicijativa nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu o pripremi rezolucije o osudi referenduma i Milorada Dodika. Idu li te dvije stvari zajedno i kako očekivati da Dodik i RS podrže promjene u interesu Hrvata u BiH, a da istodobno bude žestoko kritiziran?

Milorad Dodik: - Hrvati i Srbi su na Balkanu u značajnoj mjeri riješili svoje probleme. Jest to bilo na najružniji mogući način, ali su stvari riješene. Ovdje u BiH imamo preslikavanje tih odnosa. Mislim da u značajnom dijelu ni RH kao država, a ni Srbija ne razumiju tu vrstu priče i da se bave ovdašnjim pitanjima zbog vlastitog pozicioniranja u EU. Prije bilo čega bilo bi korektno da zastupnici koji pokreću te inicijative u Europskom parlamentu dođu ovdje i pogledaju realnost. Nemam problema ni s kim razgovarati, ali naravno da stvara neugodan osjećaj kada netko tko bi morao razumjeti pokušava vraćati neke stare odnose i priče. Ja to razumijem na ovaj način da se nama govori kako smo manje vrijedni ljudi - Srbi, Dodik i ostali, a da su oni u EP i da će to sve napraviti radi nekih prošlih vremena samo zbog toga što smo mi Srbi. Ja ne mogu na to utjecati niti ću pokušavati, ali definitivno želim reći da pozicioniranje hrvatske i srpske politike ovdje u BiH mora ostati imuno na sve te stvari koje dolaze sa strane kako bismo održali sadašnje odnose i pristup. To što rade zastupnici HDZ-a u EP više ide na štetu i potkopavanju interesa Hrvata u BiH, nego nas ovdje. Ja nisam osoba koja nosi strasti iz prošlosti i koja zbog toga mijenja političke stavove. Mene stalno zovu iz Sarajeva, pa i neka najutjecajnija veleposlanstva koja ne skrivaju da su osnovni problem bošnjačko-srpski odnosi, a da su Hrvati već riješeni problem. Niste to čuli?

Z.Krešić/Večernji list: Da, čuo sam od nekolicine stranih diplomata!

Milorad Dodik: - E pa ja ne mislim da je riješen hrvatski problem u BiH, pogotovo pozicioniranjem Hrvata u FBiH na ovaj način. Nisam mijenjao stav ni onda kada su mi nudili da vodim dijalog s bošnjačkim predstavnicima na štetu Hrvata. Mi smo to mogli učiniti prije sedam, osam godina, nudi mi se i sada. Da smo to učinili, Hrvati bi mogli prosvjedovati, galamiti i za nekoliko godina bi mogli napustiti zemlju. Meni to ne treba i ja ne vodim politiku iz tog razloga. Smatram da je vrlo važno pozicionirati Hrvate, afirmirati njihov politički interes i imati tronožac u BiH. Mogu razumjeti ljude kojima se diže kosa na glavi na spomen Republike Srpske zbog trauma iz rata i drugoga. I to je realnost. Ali i mnogi naši ljudi Srbi vrlo teško prihvaćaju činjenicu nakon svega što su doživjeli da je Hrvatska država. Ali to su realnosti i to se ne može mijenjati.

Z.Krešić/Večernji list: 
Očekivanje od nove Vlade RH, a napose premijera Plenkovića za kojega svi ističu kako je bitno nova pojava u političkom i državnom životu?!

Milorad Dodik: - Ne samo nova pojava, nego i nova nada da je moguće da se na potpuno novi način vodi politika kroz razgovor sa svima. Kada sam ranije razgovarao s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović želio sam istaknuti kako nema nejasnoća u našim odnosima i stajalištima. Novi premijer djeluje stabilizirajuće u smislu poruka koje daje i u tome je veliko osvježenje u regionalnim politikama. Zato vjerujem da će se odnos Hrvatske prema drugima u regiji isključivo zasnivati na uvažavanju svih i njihovih interesa. Kao što se može očekivati od RH da se poštuju njihovi interesi, jasno je da i mi očekujemo da se poštuje naš interes. Spremni smo razgovarati o svemu. Hrvatska je članica EU, ali određeni procesi u toj Uniji su bitno drukčiji nego što su bili ranije. Ranije se pokušalo umanjiti značaj nacionalne države i afirmirati zajedništvo. Posljednjih godina u Europi se ponovno reafirmira značaj nacionalnih država i u tome kontekstu očekujem da će novi premijer dobro izbalansirati te odnose i da nikada neće biti ničiji izaslanik, nego predsjednik Vlade svoje zemlje.


Z.Krešić/Večernji list: Prva izjava gospodina Plenkovića je BiH bliže EU i potpora Hrvatima glede ostvarenja jednakopravnosti. Kako to komentirate?

Milorad Dodik: - Nemam problema s time. Hrvati u BiH su ozbiljna kolateralna šteta, najprije uspostave same hrvatske države u sadašnjim granicama, ali i njezina pristupa Europskoj uniji. Godinama se Hrvatska nije mogla baviti ovim pitanjem i otvoreno se postaviti kako bi štitila nacionalne interese. Uvažavajući i druge u BiH, vjerujem da će novi pristup biti dobar za Hrvate u BiH.

Z.Krešić/Večernji list: 
Niste komentirali približavanje BiH EU!?

Milorad Dodik: - Nikakvih problema u RS-u nemamo s time. Ali treba uvažiti Mehanizam koordinacije i usuglašavanje politika na razini zemlje bez pokušaja nametanja rješenja.

Z.Krešić/Večernji list: 
Imate li pritiske iz Beograda zbog europskog puta Srbije o čemu se nagađa u javnosti?

Milorad Dodik: - Ne. Definitivno su naši odnosi isključivo na partnerskim osnovama.

Z.Krešić/Večernji list: Nedavno ste posjetili Moskvu, što je opet iskorišteno da se ponovi jedan stereotip, je li Dodik postao ruski igrač?

Milorad Dodik: - Evo, za tjedan dana idem u Kinu, vjerojatno će neki reći kako sam kineski čovjek. •

izvor teksta: vecernji.ba

Uz Bosnu i Hercegovinu, u razmjeni svjetskih agencijskih vijesti najčešće se spominje Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske. Brojni su strani dužnosnici ocijenili kako je organiziranjem referenduma o danu toga entiteta, čime je prkosio odluci Ustavnog suda, prešao crvenu liniju. No, Dodik je samo tjedan dana poslije prešao još jednu liniju. Potukao je srpsku konkurenciju na izborima i nikada nije bio politički moćniji. Njegov kandidat pobijedio je i u Srebrenici, zbog čega su brojne bošnjačke stranke i udruge počele s međusobnim optuživanjima, ali i pokrenule mehanizme za ponovno organiziranje izbora. Dodik povezuje zbivanja u Srebrenici i nasilje u Stocu te podržava inicijative da Hrvati dobiju vlastitu federalnu jedinicu u zemlji, a o svemu tome govorio je u velikom, ekskluzivnom intervjuu u Večernjem listu BiH, kojeg prenosi Večernjakov portal Vecernji.ba.

Z.Krešić/Večernji list: Kao da, gospodine Dodik, nisu gotovi ni ovi lokalni izbori na kojima su brojni očekivali vaš pad. Traži se ponovno brojenje glasova za Srebrenicu, nasilje u Stocu. Kako na to gledate?!

Milorad Dodik: - To je politika koja je izgubila na izborima, makar ovdje u Republici Srpskoj. To je politika Srpske demokratske stranke (SDS) zajedno sa Strankom demokratske akcije (SDA) koja je bila motivirana time da SDS mene napada, a da im SDA osigura logistiku kako bi preko Tužiteljstva BiH pokušali mene procesuirati. I ta je politika izgubila na svim mjestima koja su za njih zanimljiva. SDS je izgubio na mnogim, a SDA je bila najvažnija Srebrenica.

Z.Krešić/Večernji list: Što vam govori činjenica da su Bošnjaci glasovali za vas u Žepi, susjednom malome mjestu koje je također, uz Srebrenicu, teško stradalo u ratu ako su već SDA i bošnjačka politika protiv vas?

Milorad Dodik: - Bošnjake je zloupotrijebilo političko Sarajevo u Republici Srpskoj. Oni im samo trebaju kada su izbori i kada se promoviraju određene nacionalne teme pa se Bošnjake pokušava iskoristiti kao remetilački čimbenik. Mi smo tim ljudima rješavali realne probleme. Žepa pripada općini Rogatica i tome mjestu smo izgradili asfaltnu cestu od 11 kilometara koja je konačno povezala to naselje u kojemu žive Bošnjaci s magistralnim cestama. Vjerojatno je njihovo glasovanje za nas odgovor neke ljudskosti. I mi želimo sa svim Bošnjacima razgovarati i rješavati te probleme. No, kada se umiješa SDA i Islamska zajednica odmah se manipulira Bošnjacima i ne prolaze ni racionalne stvari. Na jednak način surađujemo i s Hrvatima te svim građanima u RS-u.

Z.Krešić/Večernji list: Hoće li se izbori ponoviti u Srebrenici?

Milorad Dodik: - Ne!

Z.Krešić/Večernji list: Zašto neće?

Milorad Dodik: - Za to nema razloga. Ovdje u Srebrenici srušen je i jedan mit po kojemu svaki put kada bi Bošnjaci zaplakali odmah bi svi trebali liti suze i solidarizirati se s njima. SDA je izgubio izbore i nema definitivno ništa neregularno što bi vodilo tome da se izbori ponove. Ali nije problem samo Srebrenica. Pogledajte Stolac, deseci stvari od kojih se stvaraju mitovi. Mi više nećemo reagirati na te njihove suze i plač jer se radi o politikama.

Z.Krešić/Večernji list: Postoji strah, prije svih, udruge “Majke Srebrenice”, da će se poremetiti obilježavanje 11. srpnja kada se dogodio strašni zločin nad Bošnjacima?

Milorad Dodik: - Nitko ništa neće učiniti da se promijeni ceremoniju obilježavanja te tragedije u Potočarima. Ali će sve ostalo u Srebrenici biti drukčije. Čovjek kada sretne te majke, ne može da mu ne zastane dah i da ne osjeti suosjećanje. Ali je problematično kada se i te žene počnu baviti politikom. Za te žene tada nemam emocije, postoji samo politički stav.

Z.Krešić/Večernji list: Stolac je jedina općina nakon rata u BiH u kojoj su bošnjački politički aktivisti nasilno zaustavili izbore. Da su kojim slučajem to učinili Srbi u Srebrenici, pretukli članove Općinskog izbornog povjerenstva, ukrali sve kutije i biračke popise ili da su slično učinili Hrvati u Stocu, što mislite kakva bi bila reakcija domaćih vlasti, ali i međunarodne zajednice?

Milorad Dodik: - Možda bi NATO digao zrakoplovstvo.

Z.Krešić/Večernji list: Što vam to govori?

Milorad Dodik: - To mi govori mnogo toga. Zar vam nije strašno što su politički predstavnici Bošnjaka rekli kako Srbin ne može biti načelnik u Srebrenici. To je za mene još dramatičnije nego prekinuti izbore. Da sam ja rekao kako Bošnjak ne može biti načelnik, samo zbog tog razloga, vjerojatno bi žestoko reagirali iz međunarodne zajednice. To govori, prije svega, da su Bošnjaci navikli da je istina samo ono što oni kažu. Sada vjerujem kako je ovo nasilje ojačalo poziciju Hrvata u Stocu i da se to treba formalizirati u smislu izborne pobjede. Ali, želim pri tome istaknuti kako u Stocu živi 300 Srba za koje imamo interesa i očekujem da će oni podržati predstavnika Hrvata u lokalnoj vlasti. Ja ih pozivam da to urade.

Z.Krešić/Večernji list: Poanta moga pitanja glede nasilja u Stocu je zakazivanje i nereagiranje države, medijske harange gdje se nasilnik i nasilje opravdava?!

Milorad Dodik: - Koje države?


Z.Krešić/Večernji list: Znate koje?!

Milorad Dodik: - Ne trebate biti iznenađeni. Očigledno u Sarajevu misle kako je u redu da prave privatnu državu samo za sebe. Da je bilo obrnuto, vjerojatno bi reagirala država o kojoj vi govorite, Tužiteljstvo, sud i sve ono što su tamo vještački stvorili. Najveći problem ove države, napose Hrvata i Srba, je što u Sarajevu djeluje dobar dio institucija izvan Ustava i zakona. A to su Sud, Tužiteljstvo, Ustavni sud...


Z.Krešić/Večernji list: Oporba tvrdi kako ste pobijedili vi i vaša stranka jer vas nisu uhitili, a da je za to kriv državni tužitelj kojega su nedavno i smijenili. Kako to komentirate?


Milorad Dodik: (smijeh)

Z.Krešić/Večernji list: Nemate komentara?!

Milorad Dodik: - Politika koju su oni promovirali je uhićenje Dodika jer oni hoće to napraviti fizički s obzirom na to da me ne mogu eliminirati politički. Vjerojatno to nije sav asortiman koji imaju ti likovi iz oporbe vezano uz Tužiteljstvo. Neću likovati, ali im mogu samo reći ako igrate Ligu prvaka, onda morate imati dobre igrače. Ako to nemate, gubite 5:0.

Z.Krešić/Večernji list: Kao sinoć (op. a. preksinoć) Barcelona?

Milorad Dodik: - Jeste li vidjeli? Sjajno su igrali.

Z.Krešić/Večernji list: Hoće li SNSD ući u državnu vlast, o tome se nagađa nakon ovih izbora na kojima ste pomeli stranke koje uime Srba sudjeluju u Vijeću ministara?

Milorad Dodik: - Ne.


Z.Krešić/Večernji list: Zašto nećete?

Milorad Dodik: - SDA i njegov Savez za promjene moraju snositi odgovornost za loše politike koje su tamo vodili. SDS i druge srpske stranke su nastavile sa spiralom izdaje nacionalnih interesa. Niz je dokaza i narod je to ovdje razumio. Ovo je i krah međunarodnog projekta koji se zove Savez za promjene koji predvodi SDS. Narod je rekao da ih neće.

Z.Krešić/Večernji list: 
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je i hrvatski član Predsjedništva BiH, rekao je kako državna vlast, odnosno većina ne postoji nakon što je oboren vrlo značajan zakon kojim se predviđa povećanje trošarina da bi se moglo nastaviti graditi autoceste. Kako to komentirate?

Milorad Dodik: - Prije nekoliko dana u Washingtonu su predstavnici vlasti to dogovorili s MMF-om i to je njihov zahtjev. Racionalni političari u vrijeme relativno niske cijene nafte lakše mogu progurati povećanje trošarina, što bi dovelo do ubrzavanja izgradnje autocesta, ali oni koji su se slučajno zatekli u državnom Parlamentu su to problematizirali. Oni misle da će RS time oslabiti ako se ne izmijeni taj zakon.

Z.Krešić/Večernji list: 
Čini mi se da je to pozadina SDS-ova protivljenja zakonu koji smatra da bi se snažnije punio proračun RS-a kojim upravlja Dodik i njegova stranka?

Milorad Dodik: - Oni su se odrekli RS-a i to najbolje govori o njima. Uhvatili su se BiH i šefa SDA Bakira Izetbegovića. To ne može dugo trajati. Narod je pokazao da oni nemaju potporu za tu politiku. Vjerojatno bi oni ovdje definitivno bili poraženi, ali sada moraju za potrebe nekih stranih veleposlanstava objašnjavati zašto su izgubili pa nastavljaju da treba makar do općih izbora za dvije godine uhititi Dodika. Narod je ovdje pokazao što misli o tome i glasovao je protiv vlasti na razini države BiH i srpskih predstavnika.


Z.Krešić/Večernji list: Nedavni dolazak američke veleposlanice Maureen Cormack i poruke kako je spremna razgovarati s vama u slučaju ako budete poštovali BiH je za neke bio pokazatelj zatopljavanja odnosa. Je li se to dogodilo?

Milorad Dodik: - To što se dogodilo odnosilo se na izjave za javnost. Mi ovdje nemamo ni jedan razlog biti protiv najveće sile svijeta. Dapače, to ne bi učinili ni ljudi koji imaju problema s vlastitom pameću. Ali ovdje su pitanja koja se tiču dostojanstva. Ne možete doći u poziciju da se od vas traži nemoguće, onda vas okrive, a to niste napravili. Kao, eto, Dodik bi trebao pokazati svoju brigu o BiH i mi bismo odmah s njim razgovarali.

Z.Krešić/Večernji list: 
Na kakvu BiH ste pri tome misli?

Milorad Dodik: - Ako je BiH ono što oni misle da jest, ja nisam za takvu BiH. Ako je to BiH u kojoj će se dogovoriti tri strane bez miješanja sa strane, jer očigledno da problem prave oni sa strane i dovode do nesposobnosti te paralize funkcioniranja BiH, onda se sve može riješiti. Stranci su razvalili politički potencijal Hrvata time što su mijenjali Ustav i zakone u FBiH. Kada su to završili onda su htjeli modelirati RS u korist središnjih institucija BiH. Naravno da se to nije moglo dogoditi ovdje. Ja sam čovjek koji čita Ustav i sve odnose želi tako regulirati. Ako se žele novi odnosi, onda u Ustavu piše da se o tome mora potpisati sporazum. To piše u Ustavu. Ako se tako radi, ja sam partner. Ako se ne radi tako, nisam za dogovor.


Z.Krešić/Večernji list: Prije referenduma medijski baloni su zvučali ovako: ‘zvecka se oružjem’, ‘podignute napetosti’, ‘prijete sukobi’. Kako na to gledate?

Milorad Dodik: - I tada kada se to događalo jasno sam govorio da nema ništa od rata. I to je pokazalo kako se misli da u BiH treba najvažniji biti jauk i plač Bošnjaka. To je poraženo na ovim izborima, ponavljam. Bošnjaci sada prave istu pogrešku kao što su to naivno radili Srbi u bivšoj Jugoslaviji i kao rezultat toga dobili su sve protiv sebe. Smatrali su da njima pripada Jugoslavija i to je bila katastrofalna pogreška. Izgubili su Jugoslaviju. Bošnjaci smatraju da je njihova ‘Bosna’ u kojoj nema Hrvata i Srba ili da u njoj budu Hrvati popu Lijanovića ili pak Srbi koje oni hoće poput Bosića. Naravno, ta država ne može proći i oni će izgubiti. Sada Bošnjaci prolaze isti put arogancije kao Srbi kada su bili pod Miloševićem.


Z.Krešić/Večernji list: Spekuliralo se zašto se ne želite odazvati pozivu u Tužiteljstvo da date iskaz o referendumu, a navodno se govori da imate svakodnevne ozbiljne prijetnje smrću zbog dolaska u Sarajevo?!

Milorad Dodik: - Naravno. Mene svaki dan obavještavaju o tome. Deseci poruka stižu gdje se prijeti na taj način. Ne trebam biti naivan i nisam ovdje da dokazujem jesam i kukavica ili sam hrabar. Ali prije nego što odgovorim na vaše pitanje želim reći kako, po Ustavu, ne postoji sud ili tužiteljstvo. Radi se o demonstraciji međunarodne sile ovdje. Kada uzmete u obzir prvi akt formiranja suda i tužiteljstva, onda u prvoj rečenici stoji da je uspostavljeno kako bi progonilo korumpirane političare. Da bi to narod bolje progutao. Nedavno je OESS napravio izvješće koje je na iznimno loš način opisalo rad sudova i tužiteljstava. Nitko ne može braniti institucije koje vode sudske postupke kojima pak upravlja SDA. Kada je otpravnik poslova američkog Veleposlanstva u BiH Cristopher Hill odlazio iz BiH, a s njim sam imao velike prijepore, napisao je na svom Twitter profilu da su Tužiteljstvo i Sud BiH pod izravnim upravljanjem vodeće bošnjačke stranke SDA.

Z.Krešić/Večernji list: 
Niste mi odgovorili glede vašeg pojavljivanja pred Tužiteljstvom?!

Milorad Dodik: - Problem je u tome što se godinama u Tužiteljstvu drže predmeti i onda se Sud i Tužiteljstvo pretvaraju u glavna politička tijela na razini BiH. Ne bježim ja od davanja toga iskaza i spreman sam ga dati, ali za sebe tražim ono što je omogućeno brojnim drugim koji su ga davali u nadležnom lokalnom sudskom tijelu ili pak videolinkom. Ništa drugo na tražim. Ako to ne urade, to za mene govori o političkoj motivaciji.

Z.Krešić/Večernji list: 
Nitko to još javno nije objavio, ali međunarodna uprava u BiH je, čini se, izgašena. U međuvremenu značajan dio međunarodnih dužnosnika, uključujući one najmoćnije, ističe kako u Ustavnom sudu treba rješavati glavne prijepore ove zemlje, uključujući i naroda. Kako na to gledate?

Milorad Dodik: - Sada nema nikakve razlike između Ustavnog suda i visokog međunarodnog predstavnika. Njega čine tri strana suca i dva Bošnjaka koji za sve mogu nadglasati Hrvate i Srbe koji imaju po dvojicu sudaca. Brojne su negativne odluke koje su donijeli protiv interesa Srba i Hrvata. A kako taj sud funkcionira, najbolje govori činjenica da nije provedeno čak 90 odluka. Kada se pojavila devedeset i prva, onda se počelo proganjati Srbe. Nije mi jasno kako su mogli preskočiti prvu, drugu, 78. odluku, presudu za Mostar?! U čemu je razlika? To za mene govori kako je taj Ustavni sud BiH političko tijelo koje donosi političke odluke jer donosi promptno odluke kada su u pitanju referendum i Srbi. Za mene je pitanje Ustavnoga suda u BiH ključno i ponovno ću u proceduru vratiti Zakon o Ustavnom sudu BiH. Svaki student prava zna da Ustav ne uvodi instituciju Ustavnog suda, nego zakon koji je donesen na temelju Ustava. BiH nema zakona o Ustavu BiH. Oni su pak donosili vlastita pravila po kojima rade. To ne postoji nigdje na svijetu. Ako BiH želi živjeti, treba donijeti zakon, izbaciti strance iz toga suda i uvesti paritet po tri Srbina, Hrvata i Bošnjaka.

Z.Krešić/Večernji list: Hoćete li organizirati novi referendum?

Milorad Dodik: Ovisi o temama?!

Z.Krešić/Večernji list: Recimo, samostalna Republika Srpska?!

Milorad Dodik: - Jednog dana, ako dođemo u tu poziciju, to će se dogoditi na referendumu. To nije na našem dnevnom redu jer o tome ne razmišljamo. O tome uglavnom samo odgovaram na novinarska pitanja. Ako govorimo načelno, ovdje se moraju stvari rješavati referendumima. Bit će jednog dana i referendum Hrvata koji će svoja prava na taj način braniti.


Z.Krešić/Večernji list: Jeste li vi najveći problem ove zemlje, makar se to čuje iz političkog Sarajeva i dijela međunarodne zajednice?

Milorad Dodik: - Ako se to sudi po tome da nisam spreman prihvatiti poništavanje statusa Republike Srpske i nas ovdje, onda jesam.


Z.Krešić/Večernji list: Odnedavna se iz Zagreba sve glasnije čuje inicijativa o promjeni Daytonskog sporazuma, prije svega ju je istaknula predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kako bi se popravila pozicija Hrvata. Jeste li spremni podržati te prijedloga Hrvata?

Milorad Dodik: - Nema potrebe za izmjenom Daytona u tome dijelu, nego da se uvaži Daytonski sporazum koji bi stvorio osnovu za dogovor triju naroda. Zna se moj stav i onda kada je to bilo manje politički pragmatično, ja sam podržavao taj stav. Smatram da Hrvat trebaju formalizirati i teritorijalizirati svoje ambicije u okviru FBiH. Moram reći kako opća politika Hrvatske u tome dijelu ne pomaže bh. Hrvatima.

Z.Krešić/Večernji list: Te ustavne izmjene, po razmišljanju iz Zagreba, trebale bi se provesti kroz približavanje BiH u EU, a istodobno se može čuti inicijativa nekoliko zastupnika u Europskom parlamentu o pripremi rezolucije o osudi referenduma i Milorada Dodika. Idu li te dvije stvari zajedno i kako očekivati da Dodik i RS podrže promjene u interesu Hrvata u BiH, a da istodobno bude žestoko kritiziran?

Milorad Dodik: - Hrvati i Srbi su na Balkanu u značajnoj mjeri riješili svoje probleme. Jest to bilo na najružniji mogući način, ali su stvari riješene. Ovdje u BiH imamo preslikavanje tih odnosa. Mislim da u značajnom dijelu ni RH kao država, a ni Srbija ne razumiju tu vrstu priče i da se bave ovdašnjim pitanjima zbog vlastitog pozicioniranja u EU. Prije bilo čega bilo bi korektno da zastupnici koji pokreću te inicijative u Europskom parlamentu dođu ovdje i pogledaju realnost. Nemam problema ni s kim razgovarati, ali naravno da stvara neugodan osjećaj kada netko tko bi morao razumjeti pokušava vraćati neke stare odnose i priče. Ja to razumijem na ovaj način da se nama govori kako smo manje vrijedni ljudi - Srbi, Dodik i ostali, a da su oni u EP i da će to sve napraviti radi nekih prošlih vremena samo zbog toga što smo mi Srbi. Ja ne mogu na to utjecati niti ću pokušavati, ali definitivno želim reći da pozicioniranje hrvatske i srpske politike ovdje u BiH mora ostati imuno na sve te stvari koje dolaze sa strane kako bismo održali sadašnje odnose i pristup. To što rade zastupnici HDZ-a u EP više ide na štetu i potkopavanju interesa Hrvata u BiH, nego nas ovdje. Ja nisam osoba koja nosi strasti iz prošlosti i koja zbog toga mijenja političke stavove. Mene stalno zovu iz Sarajeva, pa i neka najutjecajnija veleposlanstva koja ne skrivaju da su osnovni problem bošnjačko-srpski odnosi, a da su Hrvati već riješeni problem. Niste to čuli?

Z.Krešić/Večernji list: Da, čuo sam od nekolicine stranih diplomata!

Milorad Dodik: - E pa ja ne mislim da je riješen hrvatski problem u BiH, pogotovo pozicioniranjem Hrvata u FBiH na ovaj način. Nisam mijenjao stav ni onda kada su mi nudili da vodim dijalog s bošnjačkim predstavnicima na štetu Hrvata. Mi smo to mogli učiniti prije sedam, osam godina, nudi mi se i sada. Da smo to učinili, Hrvati bi mogli prosvjedovati, galamiti i za nekoliko godina bi mogli napustiti zemlju. Meni to ne treba i ja ne vodim politiku iz tog razloga. Smatram da je vrlo važno pozicionirati Hrvate, afirmirati njihov politički interes i imati tronožac u BiH. Mogu razumjeti ljude kojima se diže kosa na glavi na spomen Republike Srpske zbog trauma iz rata i drugoga. I to je realnost. Ali i mnogi naši ljudi Srbi vrlo teško prihvaćaju činjenicu nakon svega što su doživjeli da je Hrvatska država. Ali to su realnosti i to se ne može mijenjati.

Z.Krešić/Večernji list: 
Očekivanje od nove Vlade RH, a napose premijera Plenkovića za kojega svi ističu kako je bitno nova pojava u političkom i državnom životu?!

Milorad Dodik: - Ne samo nova pojava, nego i nova nada da je moguće da se na potpuno novi način vodi politika kroz razgovor sa svima. Kada sam ranije razgovarao s predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović želio sam istaknuti kako nema nejasnoća u našim odnosima i stajalištima. Novi premijer djeluje stabilizirajuće u smislu poruka koje daje i u tome je veliko osvježenje u regionalnim politikama. Zato vjerujem da će se odnos Hrvatske prema drugima u regiji isključivo zasnivati na uvažavanju svih i njihovih interesa. Kao što se može očekivati od RH da se poštuju njihovi interesi, jasno je da i mi očekujemo da se poštuje naš interes. Spremni smo razgovarati o svemu. Hrvatska je članica EU, ali određeni procesi u toj Uniji su bitno drukčiji nego što su bili ranije. Ranije se pokušalo umanjiti značaj nacionalne države i afirmirati zajedništvo. Posljednjih godina u Europi se ponovno reafirmira značaj nacionalnih država i u tome kontekstu očekujem da će novi premijer dobro izbalansirati te odnose i da nikada neće biti ničiji izaslanik, nego predsjednik Vlade svoje zemlje.


Z.Krešić/Večernji list: Prva izjava gospodina Plenkovića je BiH bliže EU i potpora Hrvatima glede ostvarenja jednakopravnosti. Kako to komentirate?

Milorad Dodik: - Nemam problema s time. Hrvati u BiH su ozbiljna kolateralna šteta, najprije uspostave same hrvatske države u sadašnjim granicama, ali i njezina pristupa Europskoj uniji. Godinama se Hrvatska nije mogla baviti ovim pitanjem i otvoreno se postaviti kako bi štitila nacionalne interese. Uvažavajući i druge u BiH, vjerujem da će novi pristup biti dobar za Hrvate u BiH.

Z.Krešić/Večernji list: 
Niste komentirali približavanje BiH EU!?

Milorad Dodik: - Nikakvih problema u RS-u nemamo s time. Ali treba uvažiti Mehanizam koordinacije i usuglašavanje politika na razini zemlje bez pokušaja nametanja rješenja.

Z.Krešić/Večernji list: 
Imate li pritiske iz Beograda zbog europskog puta Srbije o čemu se nagađa u javnosti?

Milorad Dodik: - Ne. Definitivno su naši odnosi isključivo na partnerskim osnovama.

Z.Krešić/Večernji list: Nedavno ste posjetili Moskvu, što je opet iskorišteno da se ponovi jedan stereotip, je li Dodik postao ruski igrač?

Milorad Dodik: - Evo, za tjedan dana idem u Kinu, vjerojatno će neki reći kako sam kineski čovjek. •

izvor teksta: vecernji.ba