Ove godine, organiziranog obilježavanja i odavanja počasti ispred spomen obilježja poginulim braniteljima u Kiseljaku u organizaciji Udruga proizašlih iz Domovinskog rata Kiseljaka kao u prethodne dvije godine, nije bilo. Razlog je do dana obljetnice ostao nepoznat što žalosti jer su u jednom danu živote za svoj narod položila petorica branitelja, od kojih su četvorica bili Travničani, piše artinfo.ba.
Peti poginuli Stjepan Laco bio je Lepeničanin i vodič Travničanima. Na ovakav stav udruga, počevši od Udruge dragovoljaca do Udruge obitelji poginulih i nestalih u Kiseljaku, reagirala je Ana Šindrić, članica obitelji jednog od četvorice poginulih Travničana koji su 12. listopada 1993. godine na crti obrane iznad Lepenice imali najteže gubitke u ratu u Lepeničkoj dolini.
„Boli me kao člana obitelji jednog od naših poginulih branitelja što od Udruga iz Kiseljaka do obljetnice unatoč pozivima i traženju nisam dobila nikakvo objašnjene, ni zašto ni zbog čega prekidaju odavanje počasti našim poginulim s kojim su počeli nakon 30 godina od njihove pogibije na moju i inicijativu nas obitelji poginulih. Naravno, mi članovi obitelji svake se godine okupimo, većina nas dođe iz Travnika. Tako smo uradili i ove godine, obišli smo grobove naših najmilijih, upalili svijeću i pomolimo se za njih. Za to nam nisu potrebne udruge. Ali ostaje praznina jer osjećamo da oni koji bi trebali ne cijene njihovu žrtvu. S druge strane, sigurna sam da to nije slučaj s običnim ljudima, samo onima iz pojedinih Udruga koji po meni, ovakvim ponašanjem i odnosom prema sjećanju na poginule branitelje, pokazuju da njihovo postojanje gubi smisao“, kazala nam je Ana Šindrić.
Od organiziranog odavanja počasti pogibije četvorice Travničana u Kiseljaku ona kaže neće odustati. Prije svega zbog žrtve koju su podnijeli Travničani koji su Kiseljak nesebično branili kao što bi i svoj Travnik da je bilo i najmanje šanse obraniti se od agresije Armije BiH na ovu općinu. Ali i zbog zajedništva koje je u proteklom ratu obranilo hrvatski narod od višestruko brojnijeg agresora. Zahvalnost i sjećanje na nesebičnu žrtvu hrvatskih branitelja i zajedništvo koje je upravo u Lepeničkoj dolini pokazalo snagu koja je prkosila i jačem i brojnijem zadaća je svih za čiji su se opstanak izborili. No, za razliku od obitelji i običnih ljudi koji zahvalnost i sjećanje čuvaju u srcu, Udrugama proizašlih iz Domovinskog rata je to jedna od primarnih zadaća. Ukoliko je neke od njih ne ispunjavaju, s pravom se postavlja pitanje smisla njihova postojanja!?
AP/Artifo.ba
