Uz obitelj, prijatelje i suborce, to su učinili i predstavnici općinskih i županijskih udruga proisteklih iz Domovinskoga rata, te predstavnici političke i izvršne vlasti općine Viteza, ŽSB, FBiH i BiH.
Prema ocjenama vojnih analitičara i zapovjednika HVO-a, 9. siječanj 1994. godine bio je jedan od najtežih dana u više od 300 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i Lašvanske doline. Na današnji dan prije 22 godine, pod okriljem maglovite noći, pripadnici elitnih postrojbi A BiH upali su u Buhine Kuće, prigradsko naselje Viteza i među vojnicima i civilima napravili pravi pokolj. Opljačkano je i zapaljeno na desetke kuća i gospodarskih objekata, a među 27 poginulih i ubijenih vojnika i civila bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“, pripadnici HVO Travnik koji su uhićeni na spavanju, vezani žicom, mućeni i svirepo ubijeni.
Za počinjene zločine, za što postoje svjedoci, video snimke i brojni drugi dokazi, još uvijek nitko nije odgovarao.
Upadom ABiH u Buhine Kuće presječena je cestovna komunikacija, žila kucavica, Vitez – Busovača, a krajnji cilj napada bio je spojiti se sa svojim postrojbama u obližnjoj Vraniskoj i vojno presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela, što bi bio početak kraja obrane ove hrvatske enklave u kojoj je, u vrlo teškim uvjetima, živjelo oko 70 tisuća Hrvata, domicilnih i prognanih iz Travnika, Zenice, Kaknja i brojnih drugih bosansko-hercegovačkih gradova.
Da bi u tim nakanama i uspjeli istovremeno su postrojbe A BiH na još nekoliko mjesta napale crte obrane Viteza, a najžešće s južne strane općine, na naselje Sofa gdje su u žestokim borbama, nadomak središta grada, poginula 4 pripadnika III bojne „Viteške“ HVO brigade, a dvadesetak ih je lakše i teže ranjeno. U obrani Sofe poginula su i dvojica istaknutih članova zapovjedništva ove bojne, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.
Nakon višednevnih teških borbi, postrojbe HVO-a su 20. siječnja 1994. godine vratile Buhine kuće pod svoj nadzor u dobro pripremljenoj akciji. Vojnici HVO-a su pronašli 11 tijela masakriranih Hrvata. Svi mrtvaci su bili zavezanih ruku. Ovom akcijom je učinjen jedan od odlučujućih poteza u obrani Viteza i Lašvanske doline. /o.t./
