Izgradnja spomen obilježja na groblju Slimena

U ratnim zbivanjima život je izgubio 101 član dolačke župne zajednice. Budući da na području župe Dolac, spletom povijesnih okolnosti, ne postoji središnje spomen-obilježje poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata, inicijatori projekta smatraju kako je, uz već podignuta spomen-obilježja u Nević Polju i Putićevu, važnim podići spomenik i za ostala naselja župe.

Postavljanje spomenika bit će završeno do kraja tjedna, dok je njegovo svečano otkrivanje i blagoslov planirano u subotu, uoči svete mise:

Obavještavamo župljane da će u subotu, 6. lipnja 2026. godine, u 17 sati biti upriličena posveta spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima i civilima iz naselja Polje, Guvna, Slimena, Grahovik, Vilenica i Gornji Dolac.

Spomen-obilježje podignuto je na inicijativu mještana naselja Polje i Udruge „Naše Polje“, a nalazi se u dvorištu groblja u Slimenima.

Posveta će se održati u sklopu obilježavanja Dana stradanja branitelja i civila župe Dolac. Nakon posvete, u 18 sati, bit će služena sveta misa u župnoj crkvi u Docu.

Zahvaljujemo svima koji su svojim trudom i doprinosom sudjelovali u realizaciji ovoga projekta kako bi žrtva naših poginulih branitelja i civila ostala trajno sačuvana od zaborava kao trajni podsjetnik budućim naraštajima na njihovu nesebičnu žrtvu za slobodu i opstanak hrvatskog naroda na ovim prostorima te vas pozivamo da im svojim dolaskom odamo počast. - obavještavaju iz Organizacijskog odbora.

33. GODINA OD ZLOČINA U ŽUPI DOLAC

Kad je agresija tzv. JNA na Sloveniju i Hrvatsku 1992. godine bila u krvi zaustavljena, cijevi topova okrenute su prema Bosni i Hercegovini, i Travnik je bio cilj srpskog granatiranja s vlašićke visoravni, ali nikada nije bio neposredno ugrožen. Njemu je zaprijetila smrtna opasnost s druge strane. Kad su Srbi koncem 1992. pokorili pola Bosne i Hercegovine, naglo i neobjašnjivo je porastao antagonizam između Hrvata i Bošnjaka, koji su što više teritorija ostatka ove zemlje htjeli za sebe. 

Krvavu cijenu za to platila je upravo središnja Bosna, a osobito travnički kraj, gusto naseljen Hrvatima. U ratni vrtlog župa Dolac kod Travnika je pala početkom lipnja 1993. godine. Tijekom proljeća te godine dolazilo je do incidentnih situacija, napetih susreta Hrvata i Muslimana u Travniku, u zraku je lebdjela prijetnja općeg oružanog sukoba, a u svibnju je počelo ozbiljno provociranje prema travničkim Hrvatima, istjerivanje iz kuća i zatvaranje. Muslimanske snage pojačane su arapskim ratnicima, mudžahedinima, koji su imali svoj nastavni centar u selu Mehuriću kod Han Bile i odande odlazili u terorističke akcije po hrvatskim naseljima.

U zoru 5. lipnja započeo je napad na Dolac, iz kojega je već evakuirano nešto stanovništva. Golgotski put se nastavio sljedećeg dana preko Vilenice i Polja prema Novom Travniku, a s izbjeglicama nije krenulo 13 župljana dolačke župe, koji su svoj život izgubili ili u borbi ili su se okrenuli da vide kako im nestaju kuće u dimu i vatri i onda bili pogođeni mecima svojih susjeda. U ovoj koloni nisu bili dolački župnik fra Ivo Ćurak i njegov suradnik fra Ilija Stipić jer su ih muslimanske vojne vlasti ranije uhitile i privremeno zatvorile.

Od oko četiri tisuće župljana jedna trećina ih je ostala na slobodnom dijelu župe, u Nević Polju i donjem dijelu Putićeva. Ostali su se još jednom okrenuli da vide kuće svoga rođenja, sad već samo njihove kosture i pusta zgarišta iz kojih su iznijeli samo najnužnije, koju sitnu stvarčicu kao uspomenu, molitvenik Biserje svetog Ante, krunicu ili koji osobni dokument i krenuli svojom golgotom prema bijelom svijetu. Neki će se kasnije ipak vratiti.

Dolačka crkva bila je razbojnički oskvrnuta, posrnula je kao građevina jer je netko tijekom ratnog stanja s istočnog krova otrgnuo veliku plohu krovnog lima, te se u zidove dugo vremena slijevala voda, kvasila ih, kao i unutarnje nosive stupove i njihove temelje, koji su nekoliko centimetara utonuli u zemlju, što je dovelo do opasnog pucanja zidnih ploha. Na crkvi su sva troja ulazna vrata rastrgana, vjetar je pomogao ljudima da se crkva napuni smećem; mogla se vidjeti jedna noćna posuda i uginulo pseto među devastiranim klupama. 

Orgulje, tada među najstarijim u Europi su definitivno utihnule; neki zlomisleći primitivci su ih raskomadali i dijelove pa razbacali po već nagomilanom smeću. Na glavnom oltaru još je stajao Gospin kip, uokviren mrtvim žaruljama, a ispod kipa se bezobrazno potpisao nekakav Ermin. Na mjestu oltara prema puku iskopan je otvor u podu gdje su lopovi tražili blago misleći da se ovdje događaju stvari iz Tisuću i jedne noći.

Župna kuća nije prošla ništa bolje. Nestalo je sve što je bilo nosivo i prenosivo, kao što su i inače radili bilo koji pobjednici u ovom ratu. Sudbinu crkve i župne kuće podijelile su i druge ustanove koje su služile kulturnoj i religioznoj nadgradnji ove zajednice, Osnovna škola, Čitaonica s Caritasovim skladištem, oba groblja, Travanjsko i Dolačko. Mjesto je neko vrijeme ostalo potpuno pusto, ali su ga ubrzo pronašli novi okupatori, Romi, i od njega napravili deponiju smeća.

Župnik fra Ivo je napustio Dolac, potražio je utočište kod župnika u Bučićima i odande se pastoralno brinuo za ostatak svoje župe, slavio i predvodio nedjeljna bogoslužja i druge liturgijske obrede u sportskoj dvorani u Nević Polju. Tako su župe Dolac, Potkraj, Turbe, Ovčarevo, Guča Gora i Brajkovići ostale bez svojih župnika koji su zajedno s vjernicima otišli u izbjeglištvo. U Travniku je ostao don Pavo Nikolić, dotadašnji župnik u Korićanima koji su također ostali pusti, a on se našao u Travniku kao izbjeglica. Njemu je nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić 17. lipnja 1993. podijelio sve potrebne kanonske i jurisdikcijske ovlasti da bi, kao svećenik, mogao biti na usluzi vjernicima koji su ostali u župama travničkog dekanata na teritoriju pod kontrolom muslimanskih vojnih i civilnih vlasti.

Govor neumoljive statistike

U ratnom sukobu je život izgubio 101 član dolačke župne zajednice što predstavlja 3,07% od njihovog predratnog broja. Također je stradalo i 11 stanovnika srpske nacionalnosti od 172 koliko se tako izjasnilo 1991. godine. Ovaj malo poznati podatak govori koliko brutalna je bila agresija muslimanskih snaga na sve što nije njihovo.

Slobodni teritorij ove župe, na kojemu su nakon 9. lipnja 1993. ostali živjeti Hrvati, iznosio je nešto manje od 25% površine cijele župe. U ratnim djelovanjima stradala su i 24 civila (gotovo svaki četvrti poginuli), iako i ovu brojku treba uzeti uvjetno jer su se u branitelje morali svrstati i oni sa 73 godine starosti (prosječna starost branitelja bila je 37,67 godina). Najveći gubitak doživjelo je naselje Polje, gdje su smrtno stradala 24 mještanina ili čak 8,73% u odnosu na popis iz 1991. godine.

Najtužniji mjesec u svoj povijesti za dolačku župu bio je lipanj 1993. Tada su se dogodila dva napada na Dolac i odnijela 75 života njegovih župljana. Prvog dana agresije na prostore župe, 5. lipnja 1993., stradalo je 13 župljana, deset branitelja i tri civilne žrtve. Na patron župe, sv. Antu, 13. lipnja 1993., dogodio se drugi, još žešći napad i tada je poginulo šest mještana. Broj žrtava bio bi i veći da se branitelji nisu uspjeli konsolidirati i za nekoliko dana iskopati prve rovove i podignuti kakva-takva utvrđenja.

Muslimanske postrojbe (Armija BiH) ubile su od 1992. do 1995. 80,4% svih stradalih župljana dolačke župe, 5,4% Vojska Republike Srpske, a njih 14,3% stradalo je od drugih uzroka, u što spadaju nesretni i nerazjašnjeni slučajevi. U prognanstvu je poginulo 37 župljana, njih 15 na crtama oko Novog Travnika i 12 kod Viteza. U obrani prostora dolačke župe (ili zato što su se ondje zatekli) poginulo je i 50 Hrvata s drugih prostora. Najviše su stradali prognani travnički Hrvati (25), ali i oni iz Jajca (tri), Kaknja (jedan), Busovače (jedan), Zenice (dva) i dr. Treba napomenuti da je među ubijenim župljanima u proteklom ratu bilo je i djece.

Dolački ratni župnik fra Ivo Ćurak je zabilježio da je vrijeme ratnog sukoba na teritoriji njegove župe proživjela jedna trećina predratnog broja župljana, oko 1.200, najvećim dijelom na prostoru koji su kontrolirale hrvatske vlasti, to znači u Nević Polju, Donjem Putićevu i Donjim Stojkovićima… Poharana ostala su naselja: Dolac, Guvna, Vilenica, Grahovik, Gornje Putičevo, Polje, Slimena.

U Putićevu je jedne ožujske noći 1997. godine, dvije godine nakon Daytonskog sklapanja mira, miniran zvonik uz crkvu. Kažu, kao odmazda za miniranje minareta džamije u selu Stipanići kod Tomislavgrada. Uz prometnice ostali su sablasni ostaci kuća, u kojima se donedavno mirno živjelo, pjevalo, raslo, a prije modernog doba i rađalo.

Dvije godine nakon sklopljenog mira Dolac se ipak počeo vraćati u život. Župu je 1997. godine preuzeo fra Jozo Marinčić iz susjednih Bučića, kad se nakon prolaza kroz Polje, kroz aleju kostura, mrtvih ostataka bivših zdravih kuća, prvi put susreo s crkvom i župnom kućom, ipak nije klonuo od malaksalosti volje zbog bezizglednosti stanja u kojemu se nalazila i crkva, i župna kuća, i župa. Povratkom župljana svojim domovima zajedno s fra Jozom Dolac je ponovo oživio na cijeloj svojoj teritoriji.

I ako se činilo da se ova zajednica neće vitalno obnoviti, danas se ipak vide promjene. Crkva se ponovno uspravila, uz unutrašnjost obnovljena je i vanjska fasada na crkvi, postavljene su nove orgulje, uređena su groblja i kapelice, filijalna crkva na Putićevu, organiziraju se razni kulturni, sportski i društveni događaji.

Dan 6. lipanj je izabran za Dan stradanja dolačke župe nakon 12. veljače 2001. i razgovora s Udrugom poginulih hrvatskih branitelja travničke općine. Zaključeno je da se na taj dan 1993. godine dogodio najžešći napad na župu, uzeo brojne živote i donio tragediju koju ovaj kraj prije toga nije zapamtio.

Na nekoliko metara od župne crkve 2011. godine pronađena i ekshumirana masovna grobnica, do danas nerasvijetljena. Treba li napominjati da za brojne počinjene zločine nad Hrvatima Doca i ovog kraja do sada nitko nije odgovarao. Inače, u spomenutom razdoblju s područja općine Travnik protjerano je skoro 20 000 Hrvata.

    Korišteni izvori: /fra Ladislav Fišić, Korijeni i život župe Dolac/

Travnički vjesnik