U Travniku je počela izgradnja Kantonalnog arhiva. To je izazvalo velike reakcije u javnosti jer je riječ o spornoj zemlji koja je u vlasništvu katoličke crkve. Koji je Vaš komentar?
Svjedoci smo da Travnik ponovno dolazi u žižu javnosti vezano za probleme Hrvata u Travniku. U konkretnom slučaju, radi se o imovini katoličke Crkve, odnosno KŠC-a, koja nije još vraćena, a na kojoj se pokušava graditi zgrada arhiva. Da bismo govorili o ovom zadnjem slučaju koji se dešava vezano za dogradnju arhiva Središnje Bosne na zemljištu Nadbiskupijske gimnazije u Travniku, moramo se vratiti na početak ili na izvor. Imovina Vrhbosanske nadbiskupije otuđena je nakon Drugog svjetskog rata od strane komunističke vlasti i do danas nije vraćena stvarnim vlasnicima. Zemljišna parcela na kojoj se pokušava izgraditi objekt arhiva je dio te imovine koja nije, a trebala bi biti vraćena. Unatoč obvezujućim odlukama Doma za ljudska prava iz 2003. godine i Ustavnog suda 2012. godine, do danas još uvijek iste nisu ispoštovane. Nas u Travniku boli što znamo da je imovina drugih vjerskih zajednica vraćena tako da nas katolike i Hrvate to boli. Imajući u vidu dani rok za provedbu ovih odluka, sa sigurnošću možemo reći da pravda i zakoni ove zemlje nisu jednaki za sva tri konstitutivna naroda. S druge strane, imamo pozitivan primjer odnosa vlasti prema vjerskoj imovini gdje je 1997. godine sva imovina pravovremeno vraćena Islamskoj zajednici u Travniku.

Što je rješenje problema?
Rješenje problema je da institucije koje imaju zadaću da rješavaju te probleme, to počnu raditi. Do sada to nismo imali priliku vidjeti u Travniku. Kažem vam jako je žalosno vidjeti meni osobno, to što imamo danas da ovdje prema tri odnosno četiri monoteističke religije koje imaju korijen u Abrahamu ili Ibrahimu i vjeruju u praktično u jednoga Boga, ali na različite načine to ispoljavaju, institucije vlasti imaju različiti odnos. To nije jednakost, to nije pravda. Zakoni trebaju vrijediti za sve i odluke se provoditi bez razlike i diskriminacije. Osobno ću učiniti sve što je u mojoj mogućnosti da riješimo ovaj, ali i sve slične probleme, a pozivam i sve ostale vjerske institucije da iskažu svoju solidarnost te daju svoj doprinos i potporu da se spriječi uzurpacija i ubrza povrat imovine katoličkoj Crkvi u Travniku. Ovakvim postupcima se nastoje osporiti prava vjerskih zajednica, te ih se pokušava vratiti u sustav u kojem su im ta prava bila uskraćena, a imovina otuđivana. Zajednički se trebamo boriti protiv toga.

Koji su pored ovog aktualnog, najveći problemi Hrvata Travnika, ali svih drugih koji žive na ovom prostoru?
Problema ima, oni nisu često predmet interesa javnosti, ali ne znači da ne bole i ne opterećuju sve nas. Žalosno je da prema zadnjim podacima u ovom trenutku imamo na prostoru općine Travnik još uvijek preko 2000 neobnovljenih obiteljskih domova Hrvata Travnika, ističem ovo obiteljskih domova, a ne objekata jer to nisu bile samo zidine, krovovi, građa ili što već, to je bio nečiji dom, topli dom teškom mukom izgrađen, a u ratu uništen. Reći ću samo da je 20 godina proteklo od rata, ništa više, a ovaj problem nismo riješili. Ima tu dosta i problema povratnika u nekim područjima gdje trebamo biti posebno osjetljivi kao na primjer problemi mještana sela Grahovčići u Župi Brajkovići koji trpe mnoge neugodnosti i čija se imovina devastira i danas zbog rudnika Bila, kako površinskog kopa tako i podzemne eksploatacije, a niti jedan povratnik ne radi u tom rudniku. Infrastruktura je tu dobro oštećena i uništava se, ali ne samo to nego i domovi, groblja sve trpi zbog rada rudnika, a opet institucije ne rade svoj posao. Problema ima još i često su zajednički ako nisu svi zajednički, jer što se dešava mom susjedu i moj je problem, ako istinski živimo suživot. Travnik treba ubrzani razvoj i više posla i prilika za sve, posebno mlade. Travnik treba bolje da bi nam svima bilo bolje i da bismo živjeli ovdje život dostojan čovjeka.

Što ćete Vi osobno uraditi na rješenje ovih problema?
Kao predsjedateljica OV Travnik činit ću sve da iziđem u susret opravdanim zahtjevima za rješavanje svih problema, kako ovog aktualnog oko imovine katoličke crkve odnosno KŠC-a gdje pokušavaju izgraditi depo arhiva, tako i svih drugih problema u Travniku. Naravno i moja funkcija kao predsjedateljice ima svoja ograničenja, sigurno nisam svemoćna, ali sigurno ću biti glas onih odnosno onoga koji je u problemu i potrebi. Ljudi koji su dali svoj glas nama to traže od nas, da budemo njihov glas i sve uradimo da štitimo njihova prava. Institucije imaju smisla ako služe ljudima, a ne ako im stvaraju probleme i onemogućavaju prava. Ovim putem to također tražim, ali i tražit ću i na druge načine. Pravda i poštivanje prava nemaju alternativu ako želimo istinski suživot i bolju europsku budućnost ovom gradu. Travnik treba i može biti pozitivan primjer u tome i željela bih da u ovom mandatu to potvrdimo uz samo malo volje pa i one političke, vjerujem da ćemo to ostvariti za dobro svih nas./travnicki.ba/