„Nakon što sam stradao shvatio sam da od kukanja nema ništa. Uzeo sam svoj život u svoje ruke te otišao u Italiju – trbuhom za kruhom. Tamo sam proveo četiri godine radeći kao obučar“, za Dnevnik.ba prisjeća se Mirko.
Mirko je otac troje dijece. Obitelj je u Italiji lijepo živjela, no Mirko i supruga brojali su dane do povratka u svoj dom.
U Ovčarevo su se vratili 1997
„Kuća je bila u potpunosti devastirana. Samo kostur nekadašnjeg doma“, nastavlja.
Dan po dan, malenim koracima – obitelj je kuću renovirala. Obnovljen dom bio je novi početak za obitelj Lovrić. Supruga Marica i Mirko su, unatoč teškim prilikama koje su već konstanta, svoj mir uvijek pronalazili u radu. Poljoprivreda i životinje spasili su ih od depresije. Obitelj svake godine ulaže u uzgoj nove kulture. Prošle godine investirali su u uzgoj nevena. U vočnjaku imaju jabuke, maline, kruške , šljive, mušmule i jagode. Od životnja tu su zečevi, prepelice, nosilice, tovilice, svinje i psi.
Redovito sudjeluje u natjecanjima suhog mesa na Vlašiću. Osvajao je nagrade u kategoriji Slanina i Vješalica. Iduća investicija obitelji Lovrić su plastenici. No oko povrća se još nisu dogovorili. „Uzgajati ćemo ono što je potrebno selu. Mi smo svi tu kao jedna obitelj“, nasmiješeno će Mirko.
Prije rata Mirko se bavio pčelarstvom. Kaže , sada je pčelarstvo mnogo ekonomičnije. No, ljubav prema malenim radilicama nije nestala. Jedna od omiljenih mu investicija su upravo – pčele. Prije tri godine kupio je pet košnica, a sada ih ima 12. „Prošla godina je bila grozna za pčelarstvo. No moje pčele su preživjele i mraz i glad. Kuhao sam im šećer svaku večer“.
Ova godina je krenula dobro i Mirko očekuje prvi med u tri godine bavljenja pčelarstvom. Med će, kaže, stavljati u rakiju u čaj. A žena će praviti kolače.
Na svoj je život ponosan. „Da je ovako sto godina bilo bi super. Samo blagoslova i zdravlja“, smiješi se pozitivni Mirko. „Najviše sam ponosan na djecu i obitelj. Želja mi je postati dijed“.
Skromni Mirko, glava obitelji Lovrić iz Ovčareva nasmiješen je i pozitivan. Vjeruje u rad i poštenje, jer je živeći upravo po tim uvjerenjima – postao i ostao osoba koja je danas , uistinu – dobra duša.
Dnevnik.ba
