.

U Novom Travniku održana je Prva Slatka utrka koju je organiziralo Udruženje dijabetičara djece i mladih “Slatkiš” iz Novog Travnika u svrhu obilježavanja “Svjetskog dana borbe protiv dijabetesa”, prenosi Drukciji.ba. 

Jučer se u mjestu Jehovci u blizini Kiseljaka prevrnulo vozilo u kojem su teško ozlijeđene tri osobe. Srećom po njih, u koloni pored je vozila mlada doktorica Merima Kruščica koja je brzom intervencijom spasila sve tri osobe.

Jedna osoba je preminula nakon prometne nesreće koja se dogodila sinoć oko 20.30 sati na lokalnom putu u mjestu Kruščica, općina Vitez.

U prometnoj nesreći sudjelovali su vozač automobila "Renault Clio" A.M. (1966.) iz Viteza te vozač motocikla "Piaggio Zip" S.B. (1955.) također iz Viteza, koji je i preminuo.

Nakon što su ozlijeđenom motociklisti, u bolnici u Novoj Biloj konstatirane teže tjelesne ozljede, on je prebačen u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), gdje je tijekom noći preminuo.

U tijeku su istražne radnje na rasvjetljavanju okolnosti ove prometne nesreće.


 

/vecernji.ba/

Elmedina Čauš iz Travnika ima 29 godina i majka je dječaka od 5 godina i djevojčice od 2 godine.

Danas 31.10.2017 godine povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora, Udruga proisteklih iz Domovinskog rata, te Ministarstva obrane BiH i Oružanih snaga BiH položilo je cvijeće i upalilo svijeće za sve poginule, umrle i nestale branitelje HVO i civilne žrtve Domovinskog rata općine Novi Travnik.

U proteklom Domovinskog ratu živote je izgubilo 226 branitelja HVO i 44 civilne žrtve rata. Iako je vandalskim činom bio uništen Križ na središnjem spomen obilježju, udruge proistekle iz Domovinskog rata su uspjele postaviti novi Križ pred kojim smo mogli dostojanstvo odati počast poginulim braniteljima.

Iz Kikinde sa internacinalnog festivala muzike za djecu „ Ta se pesma ljubav zove“ u Novi Travnik stižu dvije nagrade za pjesmu „Eh, ta škola“ autora teksta i glazbe Gorana Puletića.

Bilo je dosta dileme oko toga  s kojom temom krenuti u blogerski svijet i kako to uvijek biva u mome životu ta tema je košarka. Taj sport, kada ti jednom uđe pod kožu jednostavno nema šanse da ga se rješiš. Poznavajući zaista veliki broj košarkaša i ljudi koji su svoj život posvetili ovome sportu, slobodno mogu napisati da je to jedan oblik ovisnosti. Alkoholičari nikako da se maknu od alkohola, pušačima nikakvi zakoni ne mogu zabraniti da „dime“, mnogi se od svojih ovisnosti liječe, ali s košarkom to je uzalud, niti se ne  pokušava. Odmah u startu prihvatiš da uz ovaj sport ide i nesanica jer kako biti košarkaški ovisnik, a ne gledati najjaču ligu na svijetu, ne uživati u vrhunskoj NBA košarci. A ako si baš ovisnički raspoložen onda noći provodiš uz NBA gladijatore.

Uzevši u obzir činjenicu da sam i ja jedan od ovih gore navedenih, i to da sam s jednim od najmlađih i najuspješnijih trenera na ovim prostorima duže vremena dogovarao kavu,  i kako smo poklopili termin stvar je bila jasna; prvi tekst ide o jednom košarkaškom fanatiku i ovisniku, osobi koja je vjerojatno u pripremi utakmica odgledala više košarkaških minuta nego što to netko učini u čitavom životu i naravno osobi koja dolazi iz Viteza, koja je vodeći kadetsku reprezentaciju doživjela ovacije i doček 50000 ljudi u Sarajevu, a vjerujte da većina njih vjerojatno ne zna pola košarkaških pravila.

Naravno, riječ je o Josipu Pandži, treneru koji je svoju karijeru krenuo graditi iz svoga Viteza. U to vrijeme biti trener kluba iz Viteza i nije baš bila najsretnija pozicija.  Prvo ozbiljnu plaću treba zaboraviti jer to je takav rang kada klub svake godine razmišlja hoće li ili neće uopće igrati drugu ligu. Vitez je tada drmala i financijska kriza jer je prije toga  pokušavao igrati prvu BH ligu, ali naravno financijski nije išlo. U takvoj situaciji obično najveći fanatici dobivaju šanse i to se dogodilo i Josipu. Slušajući priče sa strane tada je čak  postojao određeni otpor kod igrača oko njegovog imenovanja. Ipak se radilo o vrlo mladom i neiskusnom treneru, a trenera je u svakom sportu uvijek duplo više na tribinama nego na klupi. Radi neke statistike bitno je napisati da je Pandža debitirao utakmicom protiv KK Kiseljak u sezoni 2010/2011

Već 11.01 2104. preuzeo je KK Kakanj koji je bio u vrlo teškoj situaciji i od njega zajedno s upravom stvorio ozbiljan klub u rangu prve BH lige . Na promociji je dobio Građanski 75-69. Od svojih početaka do danas vodio je 180 klupskih utakmica i naravno s kadetskom reprezentacijom pokorio Europu, uspjeh koji je jednostavno nevjerojatan kada se uzmu u obzir  Josipove godine(14.05.1987) i duljina rada u košarci (7 godina) .No tako je to s fanaticima; za njih je  jedan dan prekratak u poslu u kojem egzistiraju jer na isrpljujući način analiziraju, zaključuju i planiraju do posljednjeg detalja.

Upravo takvog ga i poznajem. Od prvih njegovih košarkaških dana bio je žestok na terenu, popusta nije bilo nikome, treninzi su uvijek bili do, kako on kaže„granice boli“. Jednostavno,  od igrača je uvijek tražio energiju koja ide iznad njihovih mogućnosti i u tome i leži tajna njegove košarkaške filozofije.

 

Naprosto,na terenu se uvijek ponašao u skladu onoga što i traži od igrača: agresivno, drsko i vođen jednim ciljem. Energija je bila ključ njegovih ekipa. Nije prihvaćao ništa ispod onoga što je i on davao ekipi kao trener, a rezultat je pokazao o kakvom treneru je riječ i kakvim će tek postati.

U razgovoru se prošlo od naših drugih liga, prve, reprezentacije do početka NBA sezone. Smireno, ležerno i detaljno je  objasnio i prodiskutirao temu. Jedan detalj para uši u priči o igračima i košarci. Vrlo jasno će istaknuti kako je emocija sve u ovome sportu i bez obzira na talenat i predispozicije kod igrača ipak je emocija ta koja presudi na kraju.

Većini je danas poznato da je Josip između ostaloga  i pomoćni trener seniorske reprezentacije BiH, ali i pomoćnik jednoj trenerskoj instituciji kakva je Duško Vujošević. Usudim se napisati da Dule nije mogao napraviti logičniji izbor: trener u usponu,  s rezultatom i trener s emocijom. Upravo sve ono  što je i Dule bio godinama, a danas je europska košarkaška institucija.

Prije završetka razgovora napravili smo i jednu fotkicu. Tko zna s obzirom na Josipov trenerski put koje košarkaške visine će doseći ovaj momak iz Viteza.

Nažalost ova sredina uvijek je rađala pojedince koji bi svoj kvalitet dokazivali negdje drugdje jer jednostavno ne postoji dovoljno dobra košarkaška institucija koja bi vezala ovakvu trenersku klasu dugoročno, ali i danas i sutra pisat će da Josip Pandža dolazi iz Viteza i da je jedan od najboljih predstavnika svoga grada i regije. 

 

 

/pogled na središnju bosnu/

Izaslanstva županijskih odbora HSS Stjepan Radić i HDZ BIH razgovarali su u srijedu o suradnji ove dvije stranke u Središnjoj Bosni, a jedna od tema je bilo i funkcioniranje općine Dobretići, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Jučer je u Srednjoj školi "Busovača" održana press-konferencija na kojoj je najuspješniji busovački sportski kolektiv, Košarkaški klub "Busovača", iskazao svoja očekivanja od predstojeće sezone te službeno predstavio nove garniture dresova. Medijima i posjetiteljima su se obratili predsjednik kluba Nikica Petrović te treneri Josip Križanović i Nenad Marić. 
 
"Košarkaški klub "Busovača" u svojoj bogatoj povijesti ostvario je iznimno dobre rezultate. Na nekim od njih, a prije svega na natjecanju u svim dobnim kategorijama, mogu nam pozavidjeti i mnogo veći klubovi od našeg, posebno oni koji dolaze iz većih i ekonomskih jačih gradova. I ove godine, uz pomoć svih razina vlasti te uz pomoć naših gospodarstvenika i drugih prijatelja kluba, natjecat ćemo se u svim uzrasnim kategorijama", izjavio je za naš portal predsjednik kluba Nikica Petrović.
 
Trener seniorske ekipe Josip Križanović osvrnuo se na igrački kadar istaknuvši da i ove godine busovački klub u Prvoj ligi Herceg-Bosne sudjeluje s jednom od najmlađih ekipa, ali ekipom koja je godinu dana iskusnija i koja će pokušati napasti play off natjecanja. 
 
"U ovoj sezoni imamo i nekoliko pojačanja. To su dosta mladi i perspektivni igrači. Od njih svakako vrijedi spomenuti Benjamina Mašića, koji je prošle igrao za HOKK "Vitez", Zlatana Tepića iz KK "Kakanj" i Adema Gadžića iz Zenice. Uz to, poseban iskorak očekujemo od naših igrača koji su dulje u klubu, misleći prije svega na Denisa Milinovića, Vildana Hodžića i Ivana Babića", kazao je trener Križanović te dodao:
 
"U klubu smo ponosni na naš igrački kadar i podmladak iz Škole košarke, a uz to i na igrače iz okolnih gradova koji su prepoznali kvalitetan rad našeg kluba i koji dolaze svoju karijeru graditi kroz igranje i treniranje u busovačkom klubu". 
 
Košarkaški klub "Busovača" prvu utakmicu u okviru predstojeće sezone Košarkaškog saveza Herceg-Bosne odigrat će u nedjelju, 22. listopada 2017. godine, s početkom u 17 sati. Utakmica se igra na domaćem terenu - u dvorani Srednje škole "Busovača". Iz uprave pozivaju sve sugrađane, prijatelje kluba i druge da posjete ovu utakmicu i pruže podršku igračima u novoj natjecateljskoj sezoni vjerujući da mlada i agresivna ekipa ima imperativ rezultata ispred sebe te da su igrači u stanju to na terenu i pokazati."

Otac Mehrida Pranjge zaposlen je u PS Bugojno, brat Sulejmana Lugana školuje se na akademiji u Vracama.

Početni šok i nevjerica novotravničkih Hrvata nakon nedavnog oštećenja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima bez sumnje bit će još veći kad javnost sazna činjenice o počiniteljima, odnosno saznanjima do kojih je došao Večernji list iz pouzdanih izvora. A ona govore da su među počinitelčjima koji su priznali oštečenje spomenika hrvatskim braniteljima, po nacionalnosti svi su Bošnjaci, dvojica iz obitelji policajaca, sadašnjih ili budućih.

Semir Pranjga, trenutno zaposlen u Policijskoj stanici Bugojno, s dugogodišnjim policijskim stažom u Novom Travniku, Uskoplju i Bugojnu, otac je Mehrida Pranjge nadimka Hroša, jednog od vandala, dok se Ermin Lugan, brat Sulejmana Lugana zvanog Suke školuje za policajca na policijskoj akademiji u Vracama u Sarajevu. Sramotna je to činjenica koja ne ostavlja ni trenutku sumnje da je motiv uništenja spomenika bio zastrašiti Hrvate Novog Travnika i poslati im jasnu poruku da su u ovom mjestu nepoželjni i oni i njihove svetinje. Počinitelji su učigledno računali sa tim da će biti zastićeni, jer u obiteljima imaju policajce, sadašnje i buduće.

S Pranjgom i Luganjom u vandalskom činu oštećenja spomenika i odnošenja mramornog križa teškog oko 70 kg sudjelovali su i Miralem Brnjak zvani Miki, Sabahudin Ahmić Saba, Benjamin Rizvić poznat po nadimku Benjo i Hajrudin Gereg zvani Hajro. Među počiniteljima se našao i malodobni M.S.

Drugi je ovo slučaj oštećenja spomenika poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku urađen po istom scenariju. Isti je spomenik prije nekoliko godina oskrvnavio i Ipe Zahirović čiji je ujak Halil Muratović zvani Lee, također policajac ali odan Refiku Lendi, novotravničkom načelniku. Zahirović je tom prilikom ukrao mramorne golubice vrijedne nekoliko tisuća KM, inaće simbol mira.

Nakon što se doznaju činjenice o poičiniteljima najnovijeg oštećenja, među Hrvatima katolicima Novog Travnika još dugo neće biti mira. Dodatan nemir izazvala je osuda oštećenja spomenika koju je deklarativno uputio Refik Lendo, načelnik Novog Travnika i bivši general Armije BiH čija vladavina Novim Travnikom u već trećem mandatu ovdašnjim Hrvatima nije donijela ništa dobrog. Lendinu osudu mnogi smatraju vrhuncem licemjerja jer je uslijedila nakon suočavanja sa nepobitnim činjenicama i priznanjem zločina čiji su počinitelji imali cilj jednak njegovu, a to je zastrašiti ili marginalizirati Hrvate Novog Travnika.

 

 

/artinfo.ba/

 

IMPRESSUM


Web portal Travnički vjesnik

Email: info@travnicki.ba
Web: www.travnicki.ba

 

 

Web & CMS podrška
nesa