Na 95. sjednici Vlade Županije Središnja Bosna koja je održana danas u Travniku utvrđena je Lista volontera za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa za što će Vlada ŽSB izdvojiti oko 3 milijuna KM.

Na prijedlog ministra Bojana Domića odnosno Ministarstva obrazovanja, znanosti, mladih, kulture i športa Vlada ŽSB i ove godine izdvaja više od 300 tisuća KM za nabavku udžbenika za učenike u osnovnim školama. Uz prošlogodišnje izdvajanje od 815 tisuća KM, ovo je ogromna investicija koja će u potpunosti učenicima u osnovnim školama osigurati udžbenike i tako pomoći brojnim roditeljima u procesu pripreme djece za školu. 

Školska godina u ŽSB trebala bi početi 6. rujna, a prijedlog resornog ministarstva će biti da nastava počne redovito, uz poštivanje epidemioloških mjera. Konačnu odluku o svemu će donijeti županijski Krizni stožer koji će zasjedati idući tjedan.

“Mi ćemo Kriznom stožeru Ministarstva zdravstva ŽSB predložiti da nastava počne redovito, uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera. Prema sadašnjim pokazateljima, epidemiološka situacija nije loša, ali to ne mora ništa značiti, jer se sve može promijeniti u nekoliko dana, tako da ćemo možda tek idući tjedan poslati prijedlog Kriznom stožeru.”, naglasio je ministar Domić u izjavi za medije.

Resorni ministar zdravstva i socijalne politike Anto Matić nakon održane 92. sjednice Vlade ŽSB govorio je o epidemiološkoj situaciji u ŽSB i procesu cijepljenja građana. 

“U našoj županiji evidentirana su ukupno 182 aktivna slučaja zaraze koronavirusom, a 17 osoba je hospitalizirano. Prema navodima liječnika, većina hospitaliziranih nije preboljela COVID-19 i nisu cijepljeni. U odnosu na onu od prije pola godine, ova situacija nije dramatična iako se usložnjava. Dobra stvar je što je oko 42 tisuće stanovnika ŽSB cijepljeno barem jednom dozom cjepiva i što je interes građana za cijepljenje dobar.”, rekao je ministar Matić. 

Na jučerašnjoj sjednici Vlada ŽSB raspravljala je i o Nacrtu zakona o poticanju razvoja malog poduzetništva i Prijedlogu zakona o materijalnoj potpori obiteljima s djecom FBiH. Zakoni su dobili jednoglasnu podršku Vlade ŽSB, dok je ista izostala Prijedlogu zakona o javnim skijalištima Županije Središnja Bosna.

Ministar Bojan Domić istaknuo je kako je problematika ovog zakona komplicirana te je upitna i sama potreba donošenja ovog zakona.

“Mi u Središnjoj Bosni imamo ukupno sedam skijališta. Kada ih klasificiramo, Vlašić, koji je najveći i najznačajniji, spada u red manjih ili srednjih skijališta, a sve ostalo su skijaške staze s malim kapacitetima. Donošenje zakona vlasnicima skijališta i vlasnicima koncesija možda može samo otežati poslovanje i daljnji razvitak, stoga je možda i samo donošenje Pravilnika, kojim bi uredili ovu oblast, za sad dovoljno.”, rekao je ministar Domić istaknuvši:

“U Bosni i Hercegovini Zakon o skijalištima ima samo Kanton Sarajevo koji ima i veliko javno poduzeće koje upravlja skijaškim centrima i iza kojeg stoji “država”. Zakon ima i Republika Srpska koja putem javnog poduzeća upravlja Jahorinom. Mi u Županiji Središnja Bosna nemamo nijedno javno skijalište kojim upravlja država, imamo male ski centre i skijališta gdje su privatni entuzijasti pokušali nešto napraviti. Stoga, donošenje zakona u kojem bi bili i određeni nameti, kao zakonska obveza, za sad nisu prihvatljivi. S obzirom na to da danas na sjednici nije bio resorni ministar, predložili smo da o ovom Zakonu raspravljamo na nekoj od idućih sjednica Vlade ŽSB.”

Ured za informiranje ŽO HDZ BiH ŽSB

Nova školska godina u Srednjobosanskoj županiji (SBŽ) počinje 6. rujna, a županijski ministar obrazovanja Bojan Domić najavio je da će županijskom Kriznom stožeru uputiti prijedlog da nastava počne redovno, uz poštivanje svih epidemioloških mjera.

U srijedu 23. lipnja započela je proslava zaštitnika svetišta i župe u Podmilačju Sv. Ivana Krstitelja. Uočnicu - misu za bolesnike, predslavio je na vanjskom oltaru vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, prenosi nedjelja.ba.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske u posjeti je Središnjoj Bosni, a nakon održanog radnog sastanka s načelnikom Općine Novi Travnik, Stjepanom Dujom posjetio je Trg Drinskih mučenica u Novom Travniku, te spomen obilježje na Prahuljama, općina Travnik , prenosi notra.ba.

Kao 15-godišnjak, Ivan Garić provodio je lipanjsku predvečer 1993. na dječjem igralištu udaljenom tek nekoliko metara od kuće. Otkako je počeo rat, a s njim i roditeljska zabrana udaljavanja od domova, mali prostor s košem i klupom bio je omiljeno mjesto za druženje mališanima iz njegove ulice.

O surovom postupanju postrojbe El Mudžahid prema zarobljenim civilima i pripadnicima HVO- a na Bikošima 7. lipnja 1993. godine govorilo se i u Haaškom tribunalu. Ipak, potresno svjedočenje o smrti 39 ljudi, pa čak i o smrti devetnaestogodišnje Ane Pranješ, za Sud nije bilo dovoljno da donese zasluženu presudu Rasimu Deliću i Enveru Hadžihasanoviću.

Nevenka Topalušić i Suada Dilberović su žene koje se nisu plašile oružja. Nevenka se 1991. uključila u rat i suprotstavila srpskoj agresiji u Hrvatskoj, a Suada je kao studentica 1992. postala prva žrtva opsade Sarajeva. Godinama poslije, Nevenka je dobila trg, a Suada most. Trg i most danas služe kao podsjetnici na njihovu žrtvu i hrabrost. Što je Ana Pranješ dobila za svoju žrtvu i hrabrost?

Dobila je ignoriranje Haaškog suda, slijeganje ramenima domaćeg pravosuđa i zaborav. U čemu je pogriješila Ana Pranješ? Rođena je 1973. godine u Travniku. Odrasla u selu Maljine. Nije se uplašila arapskih ratnika koji su tog lipnja '93. vršili ritualna ubojstva u Lašvanskoj dolini. Pridružila se Hrvatskom vijeću obrane, pružajući prvu pomoć ranjenicima. Kada je zarobljena, Arapin joj je otrgnuo i slomio privjesak Blažene Djevice Marije. Kada je zatražio da skine odoru i oznaku Crvenog križa, odbila je uz riječi da će prije umrijeti nego skinuti odoru Hrvatskog vijeća obrane. Ubijena je. Njezino tijelo sahranjeno je tek 1999. na groblju Prahulje. Do tada je premještano na više lokacija kako bi se spriječila istraga o zločinu na Bikošima.

Istina o Ani Pranješ živa je samo u Lašvanskoj dolini. Ana nema trg, most ni ulicu. Ako bi imala, priča o crnim ljudima s dugim bradama koji su 1993. došli u Travnik prestala bi biti mit. Kao i priča o dobrim susjedima koji su nijemo promatrali kako ti isti crni ljudi s bradama ubijaju njihove susjede Hrvate, a žene i djecu odvode u logor u Mehuriću. Vjerojatno je nekome cilj da to i ostane samo mit. Jer ako prestane biti mit, postat će istina. A onda Hrvati u Lašvanskoj dolini više neće biti poremećeni umovi koji su kreirali imaginarne likove s istoka i pokušavaju ih prodati kao povijesnu činjenicu.

I da. Ubili su je pripadnici jedne od postrojbi Armije Republike Bosne i Hercegovine. I tu je bila Anina greška. Da je rafalni metak kojim je ubijena došao s neke druge strane ili da se nije zvala Ana, danas bi bila heroina. Ovako je samo srednjobosanska Hrvatica, iz podvlašićkog sela Maljine, koja se, s likom Blažena Djevice Marije oko vrata, suprostavila arapskom ratniku.

Ivan Volić, Dnevnik.ba